Povorka
Kad utihnu polja, kad se vjetar smiri,
Kada duša svojoj dragoj pođe,
Iza paravana stidljivo da viri,
Da posmatra sudbu za koju je rođen...
Briznuću u plač, jecaj...
VREME LUTANJA
Jednom, kad svetlost zaspi
u tišini koju neću čuti,
nestaće samoća,
ali neću biti slobodan
Neću osetiti misao što pati
presušiće slani vodopadi,
u nestaloj čežnji, rodiće se praznina,...
Putujem cestom,
prosječna brzina, bez žurbe,
utiskujem krajolik za dane što slijede,
kad noć se uvuče tiha, tamna,
sjećanja da ne blijede.
Rukavci rijeka, šum mora,
zvuk cvrčka, klapske pjesme,
plač...
Ej, pusta stvarnosti,
šta isprede od života?
Okovani u stegama
sopstvenog Ja,
zarobili smrću sebe.
Ljubav je uzaludna
samoobmana istine.
Kad god sam voleo
bio sam ubijen!
Kad god sam se nadao
bio sam...
Krstivoje Ćaćić, zvani Darije i Života Čvorugić, u čaršiji poznatiji po nadimku Plinije, obojica golišavi, utegnuti u šarene bade mantile i sa istim takvim...