Putujem cestom,
prosječna brzina, bez žurbe,
utiskujem krajolik za dane što slijede,
kad noć se uvuče tiha, tamna,
sjećanja da ne blijede.
Rukavci rijeka, šum mora,
zvuk cvrčka, klapske pjesme,
plač djece u igri nemira,
oleandri rascvjetani, zvijezde svijetle…
Putujem polako, usporavam vrijeme,
od svih brzih putovanja ostale su sjene,
pa sad tiho zbore iz nutrine mene
udaraju valom morske pjene.
Pa blagost rastirem da mudrost sakupi,
nauči me ne naučenom,
pomiri me s nepomirenim,
učini me strpljivom ženom.
akril na platnu – Smiraj
Nada vučičić
