fbpx
spot_img

Konjotrk u vremenu Dušan Puača

KONJIĆ GRBONJIĆ

Znate li bajku o Konjiću Grbonjiću? Ruska bajka iz lektire za osnovnu školu.
Dečak Ivan je u nekim nerazjašnjenim okolnostima i podvalom starije i navodno pametnije braće dobio na poklon konjića, po malo grbavog, ali, koji je mogao da leti i da razgovara sa Ivanom. Podvala braći na kraju nije uspela a Ivan je dopao da služi u carevoj štali. Tamo ga nisu voleli, mislim u štali, naročito nadzornik, koji je pokušavao da mu zagorča život na svaki način.
Car je saznao za Konjića i njegove neverovatne sposobnosti, zahvaljujući kojima je Ivan rešavao gotovo nemoguće zadatke iz repertoara carevih podlosti i sumanutosti. Ivan je čak uspeo da lepotu devojku dovede u dvor. Car je imao pohotu i želju da mu lepotica bude žena.
Naravno, bajka ne bi bila bajka da se sve nije završilo kako treba. Uz neke poruke.
Ne treba biti zao, ne treba biti surov i pohlepan, ne treba se kititi tuđim perjem i ne treba pokušavati da se menja sudbinska ljubav, to se ne sme. Ivan je prošao sva iskušenja uključujući i kupanje u vreloj, kipućoj vodi i postao prelep mladić.
I car je pokušao da se kupa u kipućoj vodi ne bi li postao mlad i lep i stradao.
(ovo je malo suroviji deo bajke).
Ljubav je uz pomoć Konjića Grbonjića pobedila.
Lepota devojka i Ivan su se venčali i živeli srećno i dugovečno, uz brižne i zaštitničke poglede Konjića Grbonjića.
I još nešto važno proizilazi iz ove bajke. Nije sve u fizičkoj lepoti, duhovna snaga i ljubav su na prvom mestu. Uzmite samo ime konja: Konjić Grbonjić. Taj njegov fizički nedostatak u imenu je iskazan kao deminutiv, zbog želje da se iskažu svi njegovi kvaliteti i ublaži nagrđenost.
Od svih krilatih konja, ovaj je bio najmanji i najskromniji. Nije kao Pegaz jurcao naokolo i šepurio se u svojoj belini i skladnosti tela i krila. Ovaj je želeo samo prijateljstvo i pažnju bliskih mu osoba.
Prirastao za srca, mio i vazda srdačan, zasluženo je našao mesto u lektiri a boga mi i lep je crtani film napravljen. Iz Ruske škole crtanog filma.
Kako je lepo nebom leteti, samo sa jakom maštom i željom. Zato, ja verujem u ovu bajku.

Nebojša Čandić
Nebojša Čandić
Student iz Doboja, koji nije zapalio žito. Neko. Homo ludens. Uža specijalnost - igra riječima i kuvanje turske kafe u bosanskom loncu. Slobodnog vremena nema, jer ga provodi glumeći da je zauzet.