fbpx
spot_img

Konjotrk u vremenu Dušan Puača

TROJANSKI KONJ

Ja nisam pravi, živi konj. Sazdan sam od drveta, ali, ipak sam ušao u istoriju.
Obavio sam veoma delikatan zadatak. Nisam bio ranjiv u petu. Strahovao sam jedino od šibice. I nervoznih ratnika koji su mogli da mi pokidaju unutrašnjost dok su čekali da izađu i otvore kapije Troje.
Ja sam poklon. Simbol poklona, lažnog. Poklon sa predumišljajem. Odisej je mogao biti manje lukav i dodeliti mi neku sporedniju ulogu. Ovako, šta da kažem. Da nije bilo mene, ne bi pala Troja. Lepa Jelena bi ostala Parisova ljubav. Menelaj, kralj Sparte i muž odbegle Jelene ne bi oprostio Jeleni preljubu i vratio je kući. A Agamemnon, njegov brat, bi se vratio kući neobavljena posla i utehu tražio kod Pitija u Delfima. Odisej ne bi lutao deset godina. Valjda mu je to bila kazna za učinjeno.
Nisam ja tako rđav. Prilike su me napravile takvim.
I nije fer da se kompjuterski virusi po meni nazivaju Trojanci, kao personifikacija destrukcije.
Možda će ocena o meni i mome ponašanju biti milostivija, kada prođe istorijska distanca.

Nebojša Čandić
Nebojša Čandić
Student iz Doboja, koji nije zapalio žito. Neko. Homo ludens. Uža specijalnost - igra riječima i kuvanje turske kafe u bosanskom loncu. Slobodnog vremena nema, jer ga provodi glumeći da je zauzet.