
Orao
Orao —
raširio nebo nad mojim čelom,
krilima zagrlio lomno tijelo.
Iz oštrog kljuna pusti krik:
— Pođi sa mnom —
istina živi samo na nebu.
A ja, vječiti sanjar, unazad gledam
i vidim —
nebo se sakrilo u tvojim očima.
Dok ječe tišine pod jastukom,
jezu u kostima bude.
I uzalud tražim
u očima orla
riječ što veže nebo i zemlju,
tu tanku nit
što razdvaja ljubav i krik.
I ječe tišine pod jastukom,
čekaju san.
Sna nema —
samo java baulja po praznoj postelji
i nanovo me budi
orlov krik.
Istina živi samo na nebu,
a java bez sna
tek je jeftini trik.



