Dim tek ugašene vatre
na krovu podrhtava,
orah se nad crepom raširio.
Na dnu šiblja ptić krilima maše
na stepenište pas legao.
Sumrak je nedeljom
kad iz kuće odlazi,
tišinom odaje zatvara.
Preispituje se da nije
šta zaboravio…
Ruka po ko zna koji put
kvaku dohvata.
I ne mari što zavesu navukao nije.
Kad jutro ušeta na prozor
u kući će biti veselije…
/avgust 2026./



