Htela bih da ovaj trenutak
Ustreptale sreće, dok promiče
Grad ogroman kao noć
Pogledom iz tramvaja,
Traje duže od stiha jednog…
Kao grafiti na zidovima predgrađa.
Kao ničim uporedivo.
Kao asfalt i čelik…
Kao (ne)ispričane priče
Zaboravljeno zevanje i veliko slovo…
Kao ništa i moć
Ošamareno JA
I besmrtni Bog.
Na epitafu beznađa
Nada (ni)je umrla.
