fbpx
spot_img

Negoslava Stanojević: Stvarna i lažna obećanja

Obećanja mogu biti stvarna i lažna.
Stvarna su kada, dok obećavaš, znaš da ćeš obećano i ostvariti.
Lažna su, kada obećavaš reda radi i već dok to činiš znaš da ih nećeš ostvariti.

Ali i stvarna obećanja mogu biti lažna -ono, dok obećavaš ne misliš da ih nećeš ostvariti, ali ti kasnije postaje lagodnije da ih ne ostvariš, pa zaboraviš da si i šta si obećao. Ili možda i ne zaboraviš, ali se praviš kao da ništa nisi obećao.


Obećanja možeš da daš na tuđu molbu, inicijativu, ideju, ali i potpuno samoinicijativno. Pa kad shvatiš da si se prešao što si obećao, tim pre ako si tim obećanjem već ostvario sopstveni cilj zbog kojeg si obećao, čekaš da te taj kome si obećao podseti, opomene, zamoli… A možda se i nisi prešao, ali ti je lakše da se praviš da nisi obećao.

Uglavnom, onaj kome si dao obećanje računa na to da si osoba od reči, a budući da se čovek drži za reč, ne računajući na to da će u situaciji lažnih obećanja on biti onaj iz nastavka poslovice*, „stvar“ koja je vezana za obećanje uređuje i svoje ponašanje i sve dalje radnje usklađuje s tim.

A narod nije džabe davno rekao – obećanje, ludom radovanje.

I imaju te narodne poslovice, ma koliko ponekad delovale naivno, imaju neku svoju vrlo specifičnu težinu, koju nažalost shvatimo tek kada nas stvarnost podseti na njih.

Na primer, kada nas nagovaranjem na nešto što… nećemo, odbijamo, ne prihvatamo, nekim obećanjima vezanim za razloge zbog kojih to nećemo, ipak ubede da pristanemo.

E, onda se ta obećanja, sastavni deo ubeđivačkog korpusa, ne ostvaruju po automatizmu, kako ste vi verovali dok su vas ubeđivali. Onda uglavnom, ako već nisu zaboravljena, uslede pitanja u stilu… a je l’ treba toito (mada je jasno da ne bi ni bilo predmet razgovora da ne treba).

Uglavnom, vodite računa o tome kada vam i zašto vam nešto obećavaju. Jer za one koji obećavaju to može biti samo kraći put ili dopuna do ostvarenja sopstvenog cilja. Prečica od tačke A do tačke B. Nikako i usputna stanica.

A vi ste samo naivno poverovali da ljudi koji su vam nešto obećali to čine bez nekog posebnog ličnog razloga. I da će obećanje i ostvariti.

* – čovek se drži za reč, a vo za rogove

Negoslava Stanojević
Negoslava Stanojević
Nišlijka rođena u Zaplanju. Otud, autor priča na zaplanjskom dijalektu, objavljene knjige "Jošte čekam taj reč da mi rekne" i "Baba Grozde" koja (još) nije. Diplomirani ekonomista, novinar, bloger. Slikar u pokušaju.