fbpx
spot_img

Nerandža Kostić: Kada me ljubiš…

učini me posebnom…
Jer dugo već kajsije zru
u komšijskim zabranima.
Tiho ,nek žipon spadne ,
bez odbrane od čežnje.

Moji su konci preslabi
za grube prste…
Slutim tvoj dah;
pulsirajuće brzake strasti
po nagom bedru…

Ponesi me… nežno
u carstvo Amorovih dvora…
Tiho,po strunama duše moje
oteraj osame,
rasplinjene u pesmi.

Spusti sokove kajsija
na vrele usne;
Treba mi čulo ukusa.
Priljubi se uz skut julskog povečerja,
kao dete …,

a prste spleti željom;
da osetim kako pršti voće…,
I kako pucaju vakumi
od stakla i celofana;
onih tegli iz… ostave…

Foto: Marcin / Martin. flickr
Nerandža Kostić
Nerandža Kostić
Rođena 1965. u Požarevcu, živi u Donjem Milanovcu. Januarsko dete srećnih roditelja i srećna majka, nezaposleni likovni tehničar koji piše poeziju. ,,Rođen si slučajno i život su bacili slučajno pred tvoje oči kao bajku, naučili te da bezbrižno letiš prostranstvima plavim sve do zvezda...al nisu rekli: Jupiter je daleko i Bog i vila…Sreća neobećana, a život tvoj samo jedan!!!”