fbpx

Omer Ć. Ibrahimagić: Prolazi vrijeme, mijenja se štošta…

Opčarani krasotama koje su nam sjenčile život postajali smo ljudi.

Naše isto mijenjalo se i nehotice, odrastali smo u različito.

Kolanje se vezalo i nastavljalo: sve oko nas postajalo drukčije.

 

Zimu, avaj, ne razaznajem po snijegu na jarkocrvenim krovovima komšiluka

niti po okruglorumenim obrazima djetinjstva.

Stidna, još se samo u stare kalendare može skriti.

 

Proljeća me ne omamljuju rascvalinama, jer sve što se trebalo rodit,

rođeno je prije i nazor – ko sedmače.

 

U ljetnim noćima ne nosimo džempere za gole ruke naših djevojaka.

Danas, njihovoj koži, samoj kakva i jest, pretoplo je.

 

Jeseni me više ne biju kišama i vlagom koja u kosti kidiše.

Tu su, tik pored, tek da se zna.

 

I tako, sve isponova, dugo već – trajemo.

Svijet se mijenja kako adet ne poručuje, a mi, zašto ne reć’ – starimo.

 

Kao da ne osjećamo sve ono što smo osjećati učili.

Kao da, u jednom mahu i ne znajuć’,

prolazimo sve ono za što smo se godinama spremali,

čemu smo se, vrijeme trošeć’, nadali.

 

Od svega, proplamsaji tek.

Kadšto pomislim: je li sve bila opsjena?

Omer Ć. Ibrahimagić
Omer Ć. Ibrahimagić
Rođen u Tuzli 1968. godine gde i sada živi. Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih nauka i profesor Univerziteta. Oženjen je, otac kćerke i sina. Piše pesme, priče i putopise. Saradnik bosanskohercegovačkih i inostranih časopisa, listova, portala i fanzina. Objavio je osam knjiga, zastupljen u više antologija, knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona. Nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), «Fondacije za izdavaštvo» (za najbolju knjigu), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković» (u dva navrata), «Marko Martinović Car», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče).