spot_img

Petar Pismestrović: Nikad više

Vrla pjesnikinja Božica Jelušić u jednom svom osvrtu napisala je zanimljiv tekst o riječi NIKADA. Doživio sam svu brutalnost te riječi u mladim godinama, često bio u situacijama u kojima se ispred mene ispriječila, a o tom trenutku pri izlasku iz vojske, kad mi je bilo tek 20, napisao sam puno godina kasnije pjesmu…Bilo je to iskustvo koje i danas nosim.
Nikad više
Sudaraju se stvarnost i moji nemiri
nemoguć spoj optimističkog sunca
I pesimističkih oblaka
Udaraju bubnjevi u mojim sljepoočnicama
I truba u mojim ušima
Odzvanja povečerjem
Što ovo treba značiti
Pitam se mutnih misli,
Nejasna je moja okolina,
Tko su ljudi koje poluzatvorenim očima gledam
čiju euforični glasovi dopiru do mojih opni
Proveli smo godinu i pol na Banjici
Sanjali u noćima na mrtvoj straži
u kojima je jedino zvjezdano nebo
znalo za naše bdijenje,
Bojali dane maslinasto zelenim bojama
Ludirali se, prepričavali svoje mlade živote
Lagali o onima koje nas čekaju
Uživali u tim lažima
Još više u vjerovanjima naših sugovornika
Nakon napornih obuka
Pili nebrojena piva u kantini
Izlazili u grad
Bježali kućama,
Vraćali se, drugovali,
Dijeli dobro i zlo,
Radovali se, tugovali.
U zimskim noćima na straži jedan drugoga bodrili
Istim sudbinama uvijeni
Istim snovima grijani,
A sada na kraju puta
Do mene dopiru glasovi:
„Nikada više, nikada više…“
Oko mene mrak, ponor u koji propadam
Letim kroz tamu koncentričnih krugova
Praćen glasovima koji se gube,
„nikada više, nikada više…“
Zar je to sve, trže me pitanje,
a hladan znoj orosi mi čelo,
Zar nikada više neću vidjeti drugove?
Postali smo kao braća
Svatko će svojim putem
Svatko se u svoj zavičaj vraća
Ostat će kasarna da primi nove „guštere“
Oružje će milovati neke nove ruke
Naše će krevete gužvati nova tijela
Nove će noge gaziti strojeve korake
nove uši slušati naređenja,
A mi „stare kuke“,
ponijet ćemo kofere uspomena
I prepričavati dugo vojničke dane,
S osmijehom koji skriva tugu
sjećati se sve udaljenije prošlosti
Slike u albume lijepiti
Imena iz zaborava vaditi
Pustiti kišama da ispiru riječi
Dok ne shvatimo
Što znači „nikad više“,
Sudar s konačnošću.
2019
Petar Pismestrović
Petar Pismestrović
Rođen 3. svibnja 1951. godine u Srijemskoj Mitrovici. Nakon mature u Zagrebu upisuje Fakultet političkih znanosti, a od 1970. radi kao profesionalni karikaturist. Jedan je od utemeljitelja Hrvatskoga društva karikaturista (HDK). Surađuje sa više od 40 različitih tjednika i dnevnih listova, organizira 25 samostalnih izložbi te sudjeluje na mnogobrojnim svjetskim i domaćim festivalima karikatura. Pismestrović živi u Austriji i radi za "Kleine Zeitung". Od 1996. godine je austrijski državljanin.