fbpx
spot_img

Poezija je ponovo u modi: Scalinata della Trinità dei Monti

User comments

Obično u predvečerje, u nekim tihim jesenjskim satima, u meni lagano kreće da tinja želja za ponovnim putovanjem u Rim. Tih 138 stepenika izgrađenih, u takoreći političke svrhe, uvek privlače nekom magijom. Rano jutro, pre svitanja, kada se tek poneki zagrljeni par kradom vraća kući ili u hotel, idealno je vreme za moju šetnju. Stepenice skrivaju mnoge tajne i priče od hiljadu koraka pod srednjovekovnim velom istorije.
Nakon buđenja u Rimu kao prva želja javlja se – kapućino. Možda i s nogu, baš na tim stepenicama, ali obavezno pre zore. Nije to grad koji budi samo sećanje na istoriju, niti je ljudima koji ga obilaze to presudno važno, bar meni nije bilo. Moja želja je bila da u večnom gradu popijem kapućino i obiđem Španski trg, da sednem na stepenice i osetim taj kamen, zamišljajući kako je sve to izgledalo pre mnogo vekova. Za mene je Rim sećanje na romantiku i umetnost. Ceo jedan život bih mogla provesti upravo na tim stepenicama, hodajući ruku pod ruku s nekim ko je blizu srca. Grad – utočište umetnicima, pesnicima, slikarima i sam je sinonim za poeziju. Poezija – za ljubav. Ljubav – za snove…
Na Španskom trgu ispod stepenica – još jedna priča, legenda koja se preliva iz barokne Fontane della Barcaccia. Fontana u obliku čamca izgrađena je u 16-om veku. Narodna legenda o ribarskom čamcu koji se nasukao na ovom mestu, nakon poplave reke Tibra poslužila je čuvenim vajarima kao inspiracija za dizajn fontane. Inače, grad ima još mnogo neobično lepih fontana ali ja u sećanju imam ovu nasukanu ribarsku barku i još jednu, ali kasnije. I ona ima veze sa magijom.
Ono što nisam očekivala u Rimu je klasičan evropski izgled prodavnica i naravno gomilu turista, iako je leto prošlo. Takođe nisam očekivala da ću toliko šetati, ali pešačenje je neizbežno ukoliko želite da osetite svu tu lepotu od koje zastaje dah i to – na svakom koraku, pri svakom pogledu. Laganim šetnjama se stiže do trgova. Ima ih mnogo. Ne bih mogla da se odlučim. Iako Španski trg za mene predstavlja više od arhitekture. To je čista poezija. Takođe ima veoma mnogo toga što bi trebalo da obiđete ali ovo nije vodič. Možete ih kupiti na ulici i veoma su korisni za snalaženje, a nisu ni skupi. Ni taj kapućino ne košta mnogo iako će vas mnogi uplašiti cenama. Teško ćete dva puta otići u Rim da bi štedeli na osećaju. Nije on mnogo bolji od našeg, ali jednostavno ne možete otići iz Rima, a da niste seli u neki od kafića na jednom od najlepših trgova – Piazza Navona. Tu je još jedna fontana koju je dizajnirao Bernini, a oslikava četiri navažnije reke sveta. Inspiracija je i odgovor crkvi Sant’Agnse in Agone koja se nalazi preko puta. U blizini je i Crkva Svetog Luja (francuskog) u kojoj se nalaze Mikelanđelove freske.
Još jedna – Fontana di Trevi u kojoj za sreću bacate novčić, a veruje se da će vas to ponovo vratiti u Rim. U to iskreno verujem. Ono što je takođe nezaobilazno je rimski forum, uz naravno Panteon, Koloseum, zatim Vatikan, San Pietro – najveća katolička crkva na svetu čiju je kupolu projektovao Mikelanđelo, zatim vatikanski muzeji u kojima se nalaze dela Rafaela Mikelanđela, Leondarda Da Vinčija, Ticijana i drugih. Najpoznatiji i najlepši deo muzeja je Sikstinska Kapela (Capella Sistina) koju je oslikao Mikelanđelo. I tu postoji interesantna priča, ali verujem da ih sve znate. Možete obići i dvorce, parkove i vile u kojima ćete se odmoriti, pročitati novine, zaboraviti na mobilni telefon, uživati u naručju nekog ko vam je drag.
Grad ljubavi – naš susret, nespretan dodir ispod kišobrana, oblaci iznad tornjeva crkava i kapela. Campana immortale – zvona koja simbolizuju besmrtnost buđenja i života. Oblaci, pomalo tmurni ali zvuk harmonike, Mediteran i poneki stih doprinosi lepoti. Osećaj da si i u farmericama deo ogromnog rimskog carstva, rasprostire se duž čula koja registruju miris prošlosti uz laganu kišu, ukus kafe i nas dvoje na fotografijama. U albumu koji je svedok jedne ljubavi na putovanju snova. Trag ostaje na slikama, u ponekom stihu, blag dodir kapi po kamenim pločama utopljen u sivom koloritu grada. U jesen… Rim, besmrtni simbol umetnosti. Romantika na svakom uglu, zaobljeni lukovi koji podsećaju na užitak čineći savršenu ravnotežu. Šteta je slikati se u farmericama, nije u skladu sa srednjovekovnom arhitekturom.
I da ne zaboravim, sigurno ćete ogladneti od tolikog pešačenja. Možda vam neće biti važno šta ćete pojesti, ali zaista nemojte propustiti da probate čuvene italijanske specijalitete. Nezaboravna harmonija okusa pice ili neke od pasta, koje jednostavno morate probati.
Ne poznajem nikoga ko se vratio iz Rima, a da nije oduševljen mediteranskim mentalitetom ljubaznih Italijana, lepotom i modernim stilom prelepih devojaka i žena. Takođe će vas oduševiti i način života rimljana. Tempo života, uprkos brojnim turistima i saobraćaju nije turbulentan, naprotiv. Oduševiće vas grad koji odiše šarmom i dahom istorije, a u njemu  – rimljani koji ponosno nose epitet kulturne i istorijske prestonice Evrope.
I ne zaboravite – bacite novčić u Fontanu di Trevi. Sigurna sam da ćete se vratiti ponovo. Kao što se i sama ponekad nadam.

http://zoricatijanicpoezijamisli.blogspot.rs/

Zorica Tijanić
Zorica Tijanićhttp://zoricatijanicpoezijamisli.blogspot.rs/
Književnica i novinarka, urednica e-časopisa za umetnost i kulturu „Zvezdani kolodvor“. Član delegacije škole poezije (Scuola di Poesia – School of Poetry) i poverenik za područje Beograda. Do sada je objavila sedam zbirki poezije (u tri je koautor) i pet romana, priče za decu (prevedene i objavljene u Sloveniji). Piše kolumne, putopise, eseje i književne kritike. Član Društva književnika Vojvodine i Udruženja književnika Srbije.