fbpx

Predrag Kisa Kisić: Skupljači

Skupljali smo snove na gomile
Te gomile, to su naša srca, to je naše djetinjstvo
Skupljali smo uspomene na sve strane
Ispod jastuka, ispod kreveta, ispod tepiha
Ispod kaputa, ispod kape, ispod praga
Neke uspomene smo skupljali ispod mostova
U parkovima, u sokacima, iza uglova
Tamo u kafani za prljavim stolom
Gdje se prosipaju i rakija i žuč i krv
I hiljadu nekih muških suza gorkih
ili negdje između četiri zida gdje nas ne vidi niko
I tačno je, najljepše je bilo ono što smo krili
Skupljali smo prve godine života
Zalaske sunca u šarena predvečerja
Mamurna svanjavanja u modra praskozorja
Proklete rastanke i čekanja na kiši
Skupljali smo samovanja i praznine
Skupljali smo igru i smijeh i radosti
Ja sam sakupljao selidbe i adrese
Skupljao sam rasute dijelove izgubljenog života
Ali ništa ne može da vrati one rasute gomile snova
Ništa ne može da vrati istrošene kapute i cipele
Uspomene se grade onim što je u životu došlo kao dar
Uspomene se grade s onim što ti je neko poklonio
Ono što sam sebi kupuješ, to zaborav brzo nosi
I ko zna gdje su sad godine prohujale s vjetrom
Ja ih se sad sjećam samo po onome što se u njima nije dogodilo
Skupljali smo pobjede i poraze
Prekinute veze i propala prijateljstva
Izgubljene bitke, izgubljene rođake
Skupljali smo glad iz tuđih očiju
Htjeli smo pojesti jedni druge, zbog čega?
Skupljali smo kosti naših predaka
Rasute na granicama gdje sad Evropa “mirno” spava
Skupljali smo ćutanja, tišine..
Naše ćutanje tvori prešućene riječi o svemu što je trebalo kazati što glasnije
Naše ćutanje je nametnut strah, ideologija, sitost od poganog svijeta..
Skupljali smo, rođeni, praznike, ručkove, roštilj kraj rijeke
Svirke, pijanke, lutanja od grada do grada, ljude, imena i njihova lica
Skupljali smo suvenire, fotografije, sjećanja
Najmanje smo skupljali ljubav i mir i poštovanje
Najviše ratove i mržnju i podjele na naše i vaše i njihove, ove i one
Najviše smo skupljali lakomislenost i zablude, i…
Skupljali smo se u redove ispred Crvenog krsta
U izbjegličke kolone i mase štrajkača, demonstranata
U ponižene i poražene, u zaboravljene i zarobljene, očeve, majke, sinove, sestre i braću
Skupljali smo se i kad su padale bombe “milosrdnih” anđela
Ali se ne skupljamo sad kad nam otimaju svetinje
Skupljali smo se u podrumima i skloništima
Sad se skupljamo na sajmovima i vašarima idiotizma i bezumlja
Ja sam se skupljao u samog sebe da poništim stvarnost
Skupljam se u sopstveni stid i sramotu pred onim što vidim
Jer kriv sam, svi smo mi krivi što smo dopustili da djeca skupljaju za hranu

Predrag Kisa Kisić
Predrag Kisa Kisić
Rođen u Visokom 1991 godine. Živi i radi u Podgorici. Autor nekoliko neobjavljenih romana i zbirki pjesama. Izbjeglica. Trajno nenastanjeni stranac.