Oslušni srce
ritam drveta
krik galeba
u ponoru sna.
Muk sove na grani
preplašenog jutra
na trgu spasa
ponoćne liturgije.
Glasom svojih žica
rastežem niti srca
samo da ne pukne
struna nežne ljubavi.
Uzmi ili ostavi mrvice
spremljenog za vrapca
što mi šapuće nežno
tragom sa nemih usana
Preplašenog od koraka
U rukama nosim za njih milost
Bačeno zrnevlje uzaludnog davanja
Kada iz sebe daješ samo najbolje.
