Na tanku strunu bisere godine nižem;
Ni jedan iste boje nije
Neki je sjajan k’o sunčev zrak,
Neki je crn k’o najdublji mrak
Ima ih šarenih sa duginim bojama utkan,
Crvenih kao sveža kapljica krvi,
providnih kao iz oka iskapan,
plavih kao nebo bez oblačka,
žutih kao suncokreti, odmah
do njih zelenih kao njegov sveži list.
Najviše volim kada je tirkizne boje
Jer mi oni najlepše stoje;
Imam i četiri od opala koje sam iskopala
Iz godina ljubavi bračne…
Niska bisera godina sve je duža i duža
U šest redova mi stoji oko vrata,
A na tanku strunu sedmi red se niže
I koliko mi njihov broj teško pada,
Toliko se lepotom njihovom hvalim
Jer i slučajni prolaznik
Pogled svoj na njima zaustavlja
Dok sunčevi jasni zraci kroz svaki biser
Zvezdasto prolazi i dodaje
Blještavi sjaj i lepotu prirodnoj lepoti.
