fbpx
spot_img

Stari moj

Stari moj…
Bila sam dijete.
Na prste desne ruke
Mogla sam izbrojati pet godinica
Dobro, mozda koji mjesec vise.
Tad su mi posjekli drvorede tresanja
Koje su lelujale ispred kamene kuce
Moje kuce.
Cutala sam I sjedila na klupi.
Onda su me podigli i sa nje
I dasku po dasku desnicom razlagali
A sa njima i moja prva cirilicna slova
Urezana onako nevino djetinjasto.
A onda… Opet sam cutala…
I cutnji krila svo nespokojstvo.
Stari moj…
I casovnik je tada stao na mojoj ruci
Pravdali se, mala je bila
Jedva da je kockicu secera mogla drzati.
I ne… Nisam plakala
Vidjeli ste kisu u maju
Sto se slivala po mojim obrazima
A ja sam plesala na kisi
Jer posle kise dolazi Sunce
A sa njim I milion sunaca.
I cekala… Bolje sutra..
Jer mjesto tresnje ce lipe zasaditi
A ja cu opet cutati I cekati.

Foto : www.pexels.com
Foto : www.pexels.com
Dajana Aleksić
Dajana Aleksić
Student Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Autor zbirke poezije "Zvona ćutnje". Dobitnik mnogih nagrada i priznanja za poeziju i prozu u regionu. Kolumnista i saradnik na više portala, kako u Srbiji, tako i u Republici Srpskoj.