fbpx
spot_img

Stefan Simić: ***

Ne znam da li je svet video lepši prizor
Od muškarca i žene
Posebno uveče, oko ponoći
Kada legnu nakon tuširanja u krevet
I zagrle se, pribijeni

To je vrhunac života

Potpuno prisustvo i jednog i drugog
Miris čiste kože
Vlažna, tek oprana kosa
Provetrena soba
Tek po koji zvuk iz daljine, lavež pasa ili nečiji glas

To je život, dragi moji

Za to se treba izboriti

Za tog nekog do koga nam je stalo
Da leži pored nas
I da uživamo dok nas glada
I da uživamo dok je gledamo

To je život, upravo to
Kada se takvi trenuci dožive
Kada osetiš i znaš da bolje od toga ne može

Potpuni spoj, predanost a ujedno i rasterećenost
Lakoća, duboki uzdah, spokojstvo

Uz to i njene pametne oči i nežno milovanje
Ili njegov dodir koji štiti i čuva

Ne znam, napisano je puno knjiga o životu, sreći, smislu
Ali sve su to nekako reči
A ovo je prizor
U kome dvoje lete svoj najlepši let
Zadovoljni i svoji
Nasmejani i razigrani

Zato je krevet posebno mesto
Posebno oko ponoći
Gde se dešavaju najlepša uspavljivanja i još lepša buđenja

I muškarac i žena
Kao i početak i kraj svega

Pod uslovom da su pravi
Da se osećaju i znaju šta žele

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.