Stvoriću te ponovo
iz obmana i laži.
Iz svakog onog gotovo,
od uzdaha i draži.
Izdiću te ponovo
iz pepela, duše zgarišta.
Izliću srce u olovo
i ne pitati ništa.
Isplešću te ponovo,
prašinom, minulih dana,
gdje si srce mi otrov’o,
a nigdje vidljivih rana.
Ukrašću te ponovo,
tamo gdje zaboravokv spava.
Gdje si mi misli okov’o
između bola i jala.
