fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Trepavice neba

Slika: Dragana Pašić

Ti ne znaš koliko te noćas

Voli jedna luda.

Krvlju sam  ispisao

Svaki stih od bola

I nežnih rima.

 

Posle mene je praznina.

Posle mene boli.

Posle mene nećeš imati kuda.

Posle mene ostaćeš pola.

 

Znaš li koliko sam te

Disao.

Znaš li koliko sam te

Objašnjavao svima.

Koliko sam te crtao

Da bih te opisao,

Da te ima.

Da budeš vidljiva.

Koliko sam posrtao

Kad nisi sa mnom.

 

Znaš li koliko si bila smešna

Kad si stidljiva.

Kad sam te  dirao po mestu

Sramnom.

A onda  te ljubio, ljubio…

U harmoniji znoja i strasti.

 

Ti ne znaš koliko će da boli.

Ako odem poput duha

I zatrem sve tragove.

 

Faliće ti blesa

Zagledana u nebesa

I uzalud ćeš obilaziti pragove

Pitajući se gde sam se izgubio.

Neće ti nikad krila uzrasti.

 

Jednom su jednog roba

Nožem u srce uboli

I izletela mu je ptica

Iz trbuha.

 

Sad znam ko je ta ptica.

 

Znaš li kako će ti biti

Prazna soba

Bez sanjara što  izmišlja

Nove planete.

Ostaćeš bez ruku za zagrljaje,

Ko crkva pokajnica.

Nećeš više biti dete.

Nećeš imati na koga da se ljutiš

I to će ti srce pojesti.

 

Posle mene,

Ni mene neće biti.

Posle mene čarolija staje

I ti ćeš da ćutiš duže

Od princeze ubodene trnom.

Stizaće ti lažne vesti

Da sam živ. Da postojim.

Da glumim klovna.

Da sam tvrdoglaviji od ovna.

Da sam počeo piti.

Da zvezde brojim

I nebo bojim crnom.

Da sam pripremio uže

Za onaj svet.

 

Ti ne znaš koliko te noćas

Voli jedna luda.

I možda nikad nećeš ni znati.

Valjda je tako bolje.

Možda tako treba.

Ljubav je čudo veće od čuda.

Treba joj sve dati

 

Treba zaslužiti

Malo sunce ispod

Trepavica neba.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.