fbpx
spot_img

Vjera Garović: Srce te sluti

Hranio si me pesmama svojim
Mirisom zrelog voća i hleba
Zatvaram oči za dugine boje
Samo mi plava boja mora treba.

Samoćom stihove svoje snujem
Kraj vode sakupljam mesečinu
Nevino, ljubav ti darujem
U sebi živim svoju tišinu.

Jesen otkriva brezama lice
Leptiru studen slepila krila
Kiša danima zasipa ulice
Plava se ptica negde sakrila.

U magnovenju silazim do reke
Možda ti šapat mogu čuti
Snovi mi teku snovitom rekom
Pa i kad pevaš, negde daleko
Srce te sluti.

 

Vjera Garović
Vjera Garović
Rođena je 1953. godine u Rožajama, a od 1961. živi u Zemunu. Završila je Veterinarski fakultet i postdiplomske studije. Radila je u PKB, a od 2012. je u penziji i piše poeziju. Objavila je dve knjige pesama, "Azbučnik duše" 2016. i "Dušoliki svetlopis" 2018. Pesme su joj objavljivane u više časopisa na srpskom jeziku(“Slovoslovlje”,“Centar akadamske reči KORSA”, ”Umetnički horizont”) i na ruskom u “Нервская формула- свежий взгляд”, i u antologiji “Моя сербская антология” Vladimira Babošina. Dobitnik je prve nagrade na manfestaciji “U susret svetskom danu poezije” u Beču 2016. godine. Pesme su prevođene na ruski jezik.