TURBULENCIJE – DŽIBRIĆ ADMIR
Dok neki plivaju s neuravnoteženim talasima
i izdržljivost im na zadnjoj obali smrću prijeti:
ne hvatajte se u korak posvađani s balansima,
veselite se.
Možda je ovo vaša zadnja noć,
možda ste sutra vi te žrtve,
more vaših zamaha postane žedno,
vaše oči u sidro na dnu budu uprte.
Život ponekad i nema lijepu vaspitanje,
nit možemo birati, jednostavno – želje se sve ne ispune,
na tugu ne daje saglasnost, ona nema određeno trajanje
kao što usamljeno putuju, a ne u jatu tune.
Dok sustav ne nudi udobnost i vrcaju iskrice
put vaš brzo na tanjiru se ponudi nag,
nad vašim sutonom kliču sakati urlici nevesele ptice,
veselite se.
Osvit nježan, ljepše je grliti, i razdragan.
Možda sutra negdje iza daleke zvijezde utihne san,
ukleti svjetionik predgrađem srca put zamrači,
uvalu doživite kao crn, a ne kao plav grad?
Život ponekad i čavle zna da u kosti zarije,
kao i da caru zaprijeti nad glavom da ostane bez krune.
Nijedan nije osuđen na propast,
kao ni tuga vezana pupčanom vrpcom za ljude.
Veselite se!
Nikad se ne zna šta sutra nosi,
i kakvo dolazi vrijeme.
