Ne prizna Trebišnjica
da je čežnja slama,
dok naše sjenke
pod platanima
ljubav vode.
Ne prizna Leotar
vjetru… vitraž zvuka
kad samo proćarlija
i… ode.
Ne daju moje zjenice
plamenu tvoga pogleda
da pali u njima
zvijezde šunjalice,
kad ne znaš
da lažeš… slađe od meda
i suncem
da mi miluješ lice.
Ne vjeruje pjesma
riječi,
dok se jecaj u njoj
ne pretvori u pjenu.
Umjesto tebe,
pod Leotarom,
mjesec je vajao ženu.
Nježno…
Nježnije…
Najnježnije…
Gasio našu žeđ.
