spot_img

Željko Perović: Rat u miru

U raskošnom sjaju uličnih svjetiljki
Grad se bestidno kupa.
S pločnika košmar u zidine se strpa
Da gad tajac avet probudi,
Koja bijesom iskoči iz brloga svoga
I poput ranjene zveri zviždukom projuri,
A zvona budna ponovo prevaru slute.

Kroz odškrinuta vrata prošlosti davne
Zaleđena umovi ulaze da stvarnost kazne.
Rukama prijete svjetlima koja se gase,
Nered prave uz povike glasne;
„Izlazite napolje, napolje iz stana!“
Država se ruši, kida kanđama i slama,
A zvona budna ponovo prevaru slute.

Tišina hulija, ko’ krvnik za gušu steže,
Pogledom pratim otrgnute sjene
Što bezglavo jure, al’ pune sreće,
Mjesecu kliču i kroz zube reže,
A zvona budna ponovo prevaru slute.

Ne čekaj noći, kraj srećnom životu se bliži
Već zavjesom niz okno klizni,
Da ne gledam ljude
Što u miru za nemir marširaju.
Udobnosti svojoj rat prizivaju
Srbstvo psuju i četništvom nazivaju,
A zvona budna ponovo prevaru slute!

Zaključak na obrađenu pjesmu:
Kada pišem svaku riječ dobro oslušnem i pogledom dešavanja ispratim da mi ništa oku ne promakne, u šumi neistine i laž sakrije!
Prirodne nepogode i ratovi neprilike su u kojima se ljudi bolje upoznaju i predstave sa osobinama koje u sebi nose! Stihovima sam pokušao napraviti prelaz iz slobode na ratno polje, od bezbrižnog života, ljubavi i sreće do nereda, krvi i stradanja!
Doživljenu bol, muku i patnju teško je riječima prenjeti. Jer slike užasa iz sjećanja sretnim dešavanjima nestaju, bol prestaje, a rane ožiljcima zacijele. Pokušaću definisati rat posmatran i doživljen iz mog ugla.
Rat je grmljavina oružja koja uvijek dolazi poslije tišine i cvrkuta ptica da strah u krhkom tijelu uveća, a um za patnju veže!
Veće zlo od granata i metaka u zatvorenom gradu bile su laži, sa kojima su se zli koristili da istinu sakriju i ljude sa ognjišta strahom protjeraju. Definisao sam rat, ostaje mi da pokušam istinu i mržnju koje su ratne pratilje.
Mržnja je zlo koje se useli u pohlepnog čovjeka i doživotni savjetnik ostaje!
Završiću zaključak sa istinom koja se ne može sakriti.
Otkrivena laž istinom odjekuje!

Misao odabrana za ovu pjesmu:

VJEROVANJE
Kada se povjerenje izgubi, vjerovanje se počinje kao prljav veš prati!

Željko Perović
Željko Perović
Rođen je 1952. godine u Sarajevu gdje mladuje i piše. Zbog iskazane ljubavi prema poeziji u Osnovnoj školi "Dositej Obradović" dobio je niz pohvala i nadimak Pjesnik. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta. Sticajem okolnosti 2002. godine odlazi u Švedsku, gdje iste počinje raditi. Slobodno vrijeme provodi u književnom klubu “Miloš Crnjanski”, gdje ubrzo postaje i član. Završetkom radne karijere vraća se poeziji, ostavljenoj ljubavi. Njjegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima književnosti i kulture. Pjesame su objavljne i u tri Zbornika, a dvije sa prevedom na bugarski jezik. Objavio knjigu „Varošina koje više nema“. Član je Udruženja pesnika Srbije.