fbpx
spot_img

žika ranković: prvi sneg detinjstva

Jutros je na tebe zalajao pas.

Nisi ni stigao da se uplašiš jer te je taj lavež vratio u neko drugo, neko davno vreme, u jedan snežni dan kada te je na ulazu u dvorište tvoje bake dočekao jedan mali veseli psić.

Imao je jedno oko plavo a jedno braon i vlažnu crnu njuškicu.

Lajao je i valjao se po snegu.
Zastao si pred lepotom te slike i tuga se razlila tvojim srcem.

Tvoje bake odavno nema.

Nekada pažljivo negovano cveće, hrizanteme u njenom dvorištu, zarasle su u korov koji je prekrio sneg.

Nema stola sa kolačima i gunđanja deke: „ što dete puštaju bez kape da izlazi napolje”

Nema tog blesavog šarenog malog lajavka.

Samo ponovo ima snega i neke gorke usamljenosti u sećanjima.
Jutros je na tebe zalajao pas a onda, kada si ga pomilovao, zastao začuđen jer mu je nešto neobično toplo iz tvog oka kapnulo na njuškicu.
Kako neke stvari koje su tako lepe u našem životu vreme na svoj način oboji nostalgijom i prekrije tugom, kako ništa ne razumemo, kako žurimo…

Kako ne vidimo lepotu trenutka koji će nam zauvek ostati u srcu.

Kako nas prve pahulje snega smanje i pretvore u nasmejanu decu koja se više ne snalaze u našem teškom i sporom telu, u našoj praznoj duši.

Žika Ranković
Žika Ranković
Više godina aktivno učestvuje u javnom životu Srbije u oblasti umetnosti, kulture i informisanja. Organizator je i učesnik velikog broja kultrunih i medijskih manifestacija. Tekstovi su mu objavljivani u elektronskim i štampanim medijima širom sveta. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i UNS-a.