6. Decembra 2019. | 09:26
Početna / Mesečina / Lorena Kujek – Heroju troumiranja

Lorena Kujek – Heroju troumiranja

U jednu se kasnu večer
začuo travanjski topot 
uskrsnulih mrtvaca
koji se prikazivahu
u zrelom klasju
proljetnih polja.

Pčele prikupljahu
titrave etape
odrješenja samoj sebi
što ga je izgovarala
naglas odzvanjajući
prašnjavim putevima.

Iskovala je
lelujave ditirambe
minucioznih rekvijema
užasnutoj prošlosti,
prepustivši raskrinkane seanse
nevoljkih konstatacija boli
da se zauvijek odvoje
od doživotnih podsjećanja.

Upitala je olovne oblake
zamjera li joj Bog
djetinja povjerovanja
u makijavelističko
satkane poluistine
kojima završni cilj
bijaše zaposjednuće
čednog kostura
svetačkih predispozicija?

Zemlja je prepukla
od siline
enormnih uplakanosti
bića koje je proklinjalo
omraženu sudbu
i okrutan sud.

Gdje nestadoše zanosi
neiskvarene glasnice
katoličke riječi,
koja preozbiljnim glasom
častiše euharistijske ambone?

Tko se narugao
njenoj čistoći,
rasporivši umni abdomen
strahovitim trzajima
svirepe satisfakcije
egoističnih poriva
i zlobnih pobuda?

Trgalo je to
ojađeno stvorenje
svaku vlas
sa prevarenog skalpa
prirodno smeđih obojenja
urličući triptisima
gubljenja neugasive iskre
toksičnih manipulacija,
insomnično križajući datume
do toliko priželjkivane
i nikako uspješne smrti.

Ali nitko
ne mogaše pretpostaviti
tko će ju izbaviti
iz ambisa letargičnih muka,
samo jednim osmijehom
uz pripitomljen zagrljaj
svjetlucavih očiju-
boje sandovine.

Mladić je to,
koji postade smisao
futurističkih svitanja,
gdje se ne gasi
Olimpska vatra
hrabrih nastojanja
da iznova zavoli
sunčevu svjetlost
što ju krotko obogaćuje
spisateljskom kupkom
započete druge
dekade življenja.

Ako se ikada odmetne
od njegovih
tananih ruku
koje ju spretno dohvaćaju
kad započinje
tonuti u glib
nemilosrdnih vihora,
motiv za svakidašnje revolucije
sa tegobnim peripetijama,
sahranit će
i njeno izmoreno tijelo,
samookrivljeno
za nemili događaj
ireverzibilnog umorstva
devetnaestogodišnjih temelja.

Onda ne pitajte za nju,
jer će se transformirati
u zgaženog gmizavca,
nevrijednih otkucaja.

I ne budite noćne more
potihih inkarnacija,
jer bez njegovih usana
nema ni njenih koraka.

Slika: Snežana Kujundžić
Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Lorena Kujek

Lorena Kujek
Rođena je 31. 05. 1996., u Osijeku. Bavila se amaterskom glumom i pjevanjem. Završila je opću gimnaziju u Valpovu i pohađala je Pravni fakultet. Odnedavno živi i djeluje u Zagrebu. Postigla je nekoliko uspjeha na pjesničkim natječajima. Pjesme su joj uvrštene u par hrvatskih i međunarodnih zbirki. Ozbiljnim se pisanjem bavi od sedamnaeste godine, kada je započela s proznim tekstovima. Nakon toga se usmjerava na: poeziju, kratke priče, eseje i kritike. Do sada je objavila tri samostalne stihozbirke; naziva- Na krilima snova, Regeneracija neslomljive i Ispod ledene epiderme. U pripremi je i četvrta knjiga- Sunovraćenje. Bila je članica Društva pjesnika Antun Ivanošić- od 2015. do 2018. godine. Primljena je u Hrvatsko književno društvo i Kulturu snova. Osnivačica je Facebook stranice: NA KRILIMA SNOVA, na kojoj ima preko 20 000 čitatelja. Njeni su radovi prožeti mračnom atmosferom, tako da ona promiče gotički stil u stvaralaštvu. Iako poprilično mračna, morbidna i intenzivna; progovara o ljubavi, životu i smrti, na samo sebi svojstven način. Trenutno ju objavljuje osam portala i dvije stranice književnosti. Bazira se na psihološku i socijalnu tematiku.