Katarina Branković Gajić: Želja jednog čoveka (muška pesma)

Samo sedi
Hoću da gledam te
Da upamtim svaki
Deo tvoje duše
Da svaki deo lica
Utisnem u sebe
A, kako i ne bih
Snovi su moji
Vajali tebe…

Hoću da u grudima
Upijem svaki dodir
Svaki drhtaj
Poljubac strasni
Da sve prste
Prebrojim na tebi
Sve nežne tanane vlasi
Kose tvoje sa lica mog
Što ostaše kao otkosi
Plodonosni
Kao snopovi željni žetelaca
Hoću da osetim grudi tvoje
Da ruka bude puna klasa…

Ja želim da te ostavim u sebi
Taj struk i bedra
Duge noge, zanosni pokret
Sva ustreptala i jedra
Pokret koji se u meni ogleda…

Ne, ja nisam lud
Znam da misliš tako
Da nije lako
Sa nekim ludakom
Vajati sebe
Onako snažno, a polako…

O, kako bih tebe
Zauvek hteo
Al`, znam, daleko to je
Znam da kraj drugog
Svijaš telo
A, sve je moglo biti moje…

Ma, volim te onako
LUDO, najluđe
DUBOKO, najdublje
Kad osećam te u sebi
Više od sebe
Kad sam sâm
A mislim, da sam kraj tebe…

I tada sve postaje stvarno
Sve je opipljivo i realno
A, neko može da se čudi
E, tako je kad čovek
U zrelim godinama poludi…

Katarina Branković Gajić
Katarina Branković Gajić
Književnica koja potiče iz stare beogradske književne porodice. Njene pesme, romani i dela u kulturi, govore više o njoj, nego bilo koji podaci iz administrativnih papira, te otuda i nema potrebe pisati o plaketama, poveljama i zahvalinicama koje je dobijala za širenje kulture i pisanje. Član UКS-a. Predsednik Кnjiževnog kluba „Skadarlijska boemija“ koji je osnovala i uspešno vodi godinama u Skadarliji u vidu okupljanja pisaca iz celog regiona i šire. Član je Društva Skadarlija i tako učestvuje u organizaciji skadarlijskih manifestacija. Organizator više humanitarnih akcija. Uvek je bila i ostala SVOJA.