Tijana Rapaić: In memoriam

Bila je to Engleska.
Kišne godine.
Vrapci su tada osobito
Umeli da pljušte sa grana
Izazivajući.
Otac je voleo da ih bere.
Imao je naviku,
Kao jagode…
Čuvao ih je,
Uvek su svi bili na broju.
Obično, Engleska je bila to.
Na trenutke
Kao da Zažmurio bi na moju mamu i mene.
Kada bi na radiju bivale
Loše vesti
Znala sam
Kradom kasalo je
Sunce
I otac je tada odlazio
U kupatilo.
Bio je tu, želeo je
Jer tu je bila Engleska.
Smejao se Kao kad se gužvaju svile
U maju
Sa onom svojom riđom bradicom
Kao toranj u Pizi
Kao…
Ništa
Nije vredelo
Jer Jednom
Nebo je bilo naduto
Kao biser
Bućkalo se
A Otac je
Oko kuće posadio
Kofe
Ne želeći
Da Zemlja gucne
I
Kap.

Tijana Rapaić
Tijana Rapaić
Rođena 11.12.1977. u Beogradu. Živi i radi u Novom Sadu. Završila osnovne studije srpskog jezika i književnosti na Odseku za srpski jezik i lingvistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 2008. godine. Tema diplomskog rada glasila je: „Složenice u Tipiku arhiepiskopa Nikodima“. Potom, 2014. godine, stekla zvanje master profesorka jezika i književnosti (srbistkinja), odbranivši rad pod nazivom : „Veština pisanja u nastavi srpskog kao stranog jezika“. Tokom master studija, bavila se proučavanjem srpskog kao stranog jezika. Dobitnica jugoslovenske nagrade za poeziju „Momčilo Nastasijević“. Od stranih jezika služi se ruskim i engleskim, a od arhaičnih jezika, služi se staroslovenskim, srpskoslovenskim, ruskoslovenskim i latinskim jezikom. Upisala drugu godinu doktorskih studija na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa prosekom 9,8, 2024. godine.