fbpx

Anđela Turukalo: Devet

Ptice imaju krila,

A ljudi- imaju oči otvorene

 

Da upijaju nebo duboko u srce

Dok zrak u njima ne uvene.

 

Taj dan se uvijek čeka:

Tren za koji smo spakovani.

Samo čekamo da pištaljka zapišti

I da krenemo gdje smo očekivani:

 

Duboko ispod, gdje ni ptice ne lete.

 

Imam jedan život:

Šest puta okrnjen

Zubom ledenog neba.

 

Ptice su letjele.

 

Koliko puta ću ga još cuknuti,

Udariti, okrznuti

Dok se ptice zalede

 

I padnu sa mnom

Duboko, dolje

Gdje nema više

Ni traga od nevolje?

 

Nije li vrijeme tu?

 

Žalio je jednom

Kroz šest prilika

Što nisam u novčaniku

Skrivena slika,

 

Da me skloni od oštrica i udaraca,

Da zaštiti od neodoljivih mamaca;

 

Ali nikad nije zagrlio.

Nije poljubio koljeno, da prođe.

Nije se potrudio čak

Ni da dođe

 

Kad se hljeb natopio kišom

Ledenog, preblijedjelog neba.

 

Sada kiša lije

I led se zakucava u mokro tlo.

Opet je razigrano, zavodljivo zlo

Zaplesalo kuda dobro nije

 

I zove da zavolim

I pjeva da pokušam

I bosa plešem

Da se zamaram

 

Kako se ne bih usudila.

 

Šta ako se ptice slede

U surovoj zemlji?

Spremna sam.

Ne lete više pozlaćenoj želji.

Umorna sam.

Anđela Turukalo
Anđela Turukalo
Rođena 21. novembra 1990. godine u Podgorici. Pisanjem se bavi od djetinjstva. Poezija joj je objavljena u medjunarodnom zborniku "Mili Dueli" 2015. godine, nakon pobjede na istoimenom takmicenju. Njena prva samostalna zbirka, “Marioneta”, objavljena je 2011. godine.