Drugari,
Jedan naučnik ludi, jedan naučnik strašni
nosio je užasan plan u svojoj krokodilskoj tašni.
Otišao je na vrh jedne planine
gde sevaju munje, pucaju gromovi i tresu se planine!
Iskeženih zuba, izbečenih očiju i krivoga nosa
počeo je da stvara nešto od čega se na glavi diže kosa.
Robota Škorpiju pomoću koga će vladati čitavim svetom,
decom, ljudima, životinjama – ma čitavom planetom!
Strašan plamen se diže do neba, arlaukanje, rika kao strašna mora!
To je pravi recept za stvaranje takvog stvora!
Onda se sve smiri i sve stade,
a naučnik ludi rastera dim da vidi šta nastade.
Pojavi li se čudovište, Robot Škorpija? Ma ne, jok!
Pojavi se obično prase koje reče – Grok, grok!
Naučnik reče – Zavladaj svetom! A ono jok!
Na to je reklo samo grok, grok.
Nučnik reče – Hajde, uplaši sve živo! A ono jok.
Samo je reklo grok, grok.
Čupao je kosu,na kolenima klečao. A ono jok.
Samo je reklo grok, grok.
I tako propadoše svi planovi strašni
što su bili skriveni u krokodilskoj tašni.
A prase? E, ono se može videti svuda
gde god postoji neka namera luda.
Ono uvek lošem kaže jok
na svom prasećem jeziku – grok, grok.
Jer zli ljudi u stvari prasad i jesu
u svojoj zlobi, bezobrazluku i besu.
A vi, Drugari, i ako imali sto ćudi
budite uvek dobri, jer vi ste mali ljudi.
Budite za primer onima što su veći
jer ko živi u dobroti taj i uživa u sreći.



