fbpx
spot_img

‘Dan invazije’, 2. deo – Boj ne bije svijetlo oružje, već…

 

Foto: ubcfumetti.com
Foto: ubcfumetti.com

U ovom prikazu se, dakle, bavimo situacijom u kojoj Zemlju (sa naglaskom na Dsrkvudu) ponovo napadaju strašnih Akronjani – klasične, isfabrikovane (‘serijske’) fizionomije

Foto: sergioboneli.it
Foto: sergioboneli.it

odbojnih vanzemaljaca; oni su i neranjivi pred bilo kojim zemaljskim oružjem, osim… pred strelama i kopljima koje su premazane posebnim mineralnom smesom – ova tajna se prenosila kroz generacije vračeva-branilaca. Među njima je i Akoto, koji se i Zagoru, kao jednom od odabranih, pokazuje u raznim vizijama, od mumificiranih zemaljskih ostataka, do otresite vizije iz svojih mlađih dana.

Nakon prvog zaprepašćenja, dakle, Indijanci su pokoreni (kao zarobljenici, ili kao hipnozom indoktrinirane sluge), Zagor i Čiko zarobljeni na svemirskom brodu tuđinaca, a svemirci jedno vreme demonstriraju silu i pomoću ubojitih dronova (čak i mali masakr u močvari!) – dobar deo radnje se i odvija u uslovima u kojima se Zagor, vezan, objašnjava sa Akronjanima, koji mu predstavljaju svoju „misiju“ i probleme u njoj, a donekle su i sami upućeni u borbe u njegovom umu – on doživljava razne vizije sećanja, snoviđenja, kako god, ponegde je teško razlučiti šta je zapravo stvarnost, a šta prisećanje ili zamišljanje… u jednom momentu vidi i profesora Helingena, odvratnog arhizločinca, koji je, prema dostupnim informacijama, jednom ranijom prilikom oduzeo sebi život da bi izmakao pravdi i osveti.

Foto: dimeweb.blogspot.com
Foto: dimeweb.blogspot.com

Akronjani iščekuju da im Zagor oda tajnu, jednostavnog a moćnog, oružja koje uspeva da ih ubije (da podsetimo, oni su u početku predstavljeni kao neranjivi, ali Zagor je već koristio mogućnost da im porastura makar uređaje i upravljače) – u pitanju je čudesna smeša planinskih minerala, a zahvaljujući tom principu funkcionišu i štitovi protiv njihovog oružja – svemirci jednostavno ne uspevaju da postignu te efekte, nakon što su se u svojim laboratorijama poslužili preciznim receptom koji su zadobili, pa čak ni pošto su potražili originalne sastojke u planinama Naatani u kojima su prvo i nađeni; stoga pitaju Zagora u čemu su pogrešili…Čak i Čiko, koji se baš ne proslavlja hrabrošću, moli Zagora da ne poklekne njihovim zahtevima i pretnjama! Zagor je otprilike shvatio, setivši se reči vrača Akota – Poenta je da nije dovoljno izraditi oružje po tačno zadatom receptu, važno je upotrebiti ga za pravu stvar!! („Oružje ništa ne znači bez ruke koja ga drži.“ A mi vidimo, dakle, da se to odnosi i na srce i dušu) Nakon što su ga na kratko (kako misle) Zagor se uverio da može da ubije Akronjanina i da efikasno upotrebi štit. U toj pometnji, naši junaci uspevaju da naprave lom među komandnim uređajima na brodu… izlaze… ali ostaje bomba koju su osvajači ostavili na području Darkvuda…

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

Dovoljna je prava kombinacija malo srdžbe i odlučnosti, proračunatosti trenutka i tehnoloških čudesa (teleportacije) pa da im Zagor jednim potezom zaprži čorbu. Ah, da, tu je mala ‘pomoć prijatelja’ – iz neke neznane dimenzije se pojavljuje Akoto i nekim kodom, nekim magičnim pokretom otvara vrata teleportera, nakon što su svi Akronjani bili umakli, te  im Duh sa sekirom kroz taj metafizički prolaz dobaci bombu koja uništava njihov brod, i verovatno dobar deo flote!! Možda je i to neki vid pobede kosmičke pravde… Naši junaci su potom odahnuli u prijateljskom skupu – tu je i pukovnik Peri, kao prijatelj, ali taman i  kao skromni predstavnik ovozemaljskih autoriteta bezbednosti, ali ostaje otvoreno pitanje koliko dugo Zemljani  mogu biti mirni nakon ovog pokušaja invazije. Dok se negde okolo nadvijaju seni predaka i prethodnika, zaključuju da u novoj eventualnoj borbi neće biti sami…

Ne mora sve da bude ni tako ubedljivo, (da ne kažemo baš da biva naivno), ali mi ćemo svakako reći da ova priča favorizuje principe pravedne odbrambene borbe koja ne mora biti epski razvučena, bez obzira koliko dramatičnim i sudbonosnim pitanjima se bavi, već je važno prikazati istrajnost i domišljatost branilaca pravde, a sve začinjeno sa malo patetičnih misterioznih nijansama u pribiranju snaga i principa koji se prenose kroz generacije…

Za one koji hoće da dopune utiske malo drugačijim ili produbljenijim viđenjem, preporučujemo jednu recenziju na:

http://www.stripovi.com/recenzije/zagor-zg-sr-600-dan-invazije/1839/

 

 

Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.