fbpx
spot_img

Deca na raskrsnici: Šta žele devojke, a šta momci (prvi deo)

Kada biste u duhu prethodnih priča ovog feljtona (o odevanju, pijančenju, vožnji, ponašanju, obrazovanju i sl) ispričali jednom prosečnom osamnaestogodišnjaku (ili devojci istih godina) takvu priču, skoro sigurno bi vas dočekali smehom i pogledom kakvim se posmatra neko ko ima „dve ukrštene“ u glavi. Sama ta činjenica da se takvim reakcijama propraćuju globalni i ozbiljni problemi našeg društva, govori o stanju u kom se danas nalazimo i validnosti vrednosti u svetu upravo onih, čiji je problem u žiži.
Ovde će biti komentara o tome šta se to vrednuje kod momaka kada su devojke u pitanju i, obrnuto. Pođimo od stare narodne izreke: momci vole očima, a devojke ušima. Kada su momci u pitanju, obično se posmatra fizička „struktura“ devojaka (kako su odevene, imaju li šta da pokažu i ako imaju, rade li to, kakvo im je ponašanje i sl). Odevanje je ono o čemu devojke generalno vode više računa, a moda i današnji sistemi nameću prilično raznolike kombinacije, od kojih su neki prave „bombe“ za muške oči. Naravno, reč je o modelima odeće koja više otkriva nego skriva i stereotipno takva odeća govori o karakteru devojaka. Neretko se i poklope. Pogledom se takvim devojkama „skida“ i ono malo garderobe koju nose na sebi prilikom izlazaka. Muškarci, dalje, (u ženskom društvu) tvrde kako im „zaista treba jedna i jedina, ona prava“, da je „samo šetaju i drže za ruke.“ Devojke, koje su nekad padale na duhovite priče i komplimente, danas padaju na prilične prostakluke kojima se jači pol razbacuje, i, začudo, trče za onima koji ih konstanto odbijaju. Ovo karakteriše oba pola, jer, kako kaže Balašević: „Ništa nas ne privlači tako kao odbijanje.“ Ono sa čim su cure manje upoznate jesu „lovačke“ priče u muškim krugovima i karikiranje činjenica od kojih malo koja ide damama u korist.
Muškarcima je u adolescentim godinama uglavnom važno da prođu „sito i rešeto“,, da se pohvale „brojkama“, i obavezno iskomentarišu svaku „nafrakanu“ cicu koja prođe pored njih uz obavezno okretanje. Neverstvo je danas moderno i, čini se, prava poslastica, koju upražnjavaju i jedni i drugi, a o čemu se mnogo zna a malo govori. Doduše, sasvim opravdano. (NASTAVAK U SLEDEĆEM BROJU)

Boško Živanović
Boško Živanović
Rođen je 1988. u Šapcu, gde je završio osnovnu školu i srednju, Šabačku gimnaziju. Masterirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, sa zvanjem profesora srpskog jezika i književnosti. Do sada je objavio nekoliko knjiga poezije i proze (za decu i odrasle, a dopisnik je i lokalnih šabačkih novina: „Podrinskih“ i „Glasa Podrinja“ . Lektor je, pesnik i jedan od urednika prestižnog časopisa za decu „VITEZ“ iz Beograda. Pored pisanja, bavi se i komponovanjem autorskih pesama. Živi i radi u Šapcu.