fbpx

Eh, da nismo odrasli

Eh, da su nam ostale brige iste

kao onda il’ priče bar slične

noge bi bez dvoumljenja same išle

misli bi mantale iskrene i čiste.

 

Sijao bi nad gradom mjesec mlad.

Sve bi baš poželio kao tad.

Ama baš sve.

Ne bih se pitao gdje je sve to sad.

Gdje li je sad crna Alma,

što mi je iz klupe šaptala

sve što o njoj znam,

znam samo da se je udala.

Il’ ona Bilja

iz treće klupe srednjeg reda?

Život nas razdvojio,

gdje god da je, nek je sretna.

 

O, kako bih rado

šetao s njima gradom.

I ne što bi bio mlad

već što ne bi bilo ovo sad.

 

Sad tek ponekog rijetko vidim

i sve rjeđe i rjeđe.

No, godine ne mogu

izbrisati uspomene.

(2015)

 

Admir Džibrić
Admir Džibrić
Džibrić Admir, rođen 1972.godine u Tuzli, BIH. Pisac, kolumnista, Poeziju piše od svoje četrnaeste godine zarad srca i duše. Autor je pet zbirki poezije, od čega jedna za djecu..Živi i radi u Lukavcu.