I noćas pišem tebi,
Tebi, koji se ni lika mog’ ne sjećaš,
A kamo li stihova po licu mom
Sačinjenih od mladalačkih, sitnih bora.
Opet noć crna,
Da crnja biti ne može,
Skida sve moje tajne i želje
Do gole kože.
Ruka sama po papiru klizi,
Osluškujuš’ drhtavi glas
I od šapata tiši.
Oko mene šljokice i ludillo,
Al’ ja bih jedino uz tebe i
Ovo naše sivilo.
Dok razumu čuvam noćas stražu,
Strasti preskaču ograde,
I okupiraju me sa svih strana.
Čas vruće, i čas oko mene
Sve se ledi,
I čas te ima svugdje i
Čas dolaziš samo meni.
I gdje li je sad’
Ta linija što dijeli
Hrabrost od ludosti,
Mladost od starosti,
Hir od strasti,
Gdje li je
