Ma neću više da pijem.
I neću da se bijem.
I za čije babe zdravlje?
Ijao, a što je to lepo!
Piti!
Šiti!
I francuski govoriti!
Strašno!
Strašno!
Plavi zec,
čudni zec.
Ma jedini na...
Nekada poželim
da je kraj.
A onda me obasja
sunca sjaj.
I bude lepo.
Pa se osmehnem.
Zadovoljan.
Srećan.
A zubi beli.
Ma kud ćeš lepše!
E, a onda mi pukla
četvorka.
Evo, ova ovde.
Ali, samo...
Kao da su sve tuge sveta
nacrtane na tvom licu
i krv ti boju promenila
znaš onoliko
koliko u prolazu pokupiš
uz mučnu neizvesnost
pipajući po mraku
moliš da neko
napiše Pesmu
samo...
Zašto se nismo grlili više,
bili zajedno u svakom trenu,
smijali jače, plakali tiše,
gazili skupa uvijek ka svemu.
Zašto nismo sanjali budni,
vjerovali samo u bajke,
bili svoji, gordi...
Srećan put, majstore
(I ode čovek)
I ode čovek.
A ja ga poznavao.
Zidao mi kuću.
Blok po blok, ciglu po ciglu.
A između malter.
I znoj.
Malo jeo.
I malo pio.
A mučio...
Zovu me.
Milijana, Zorica, Marija,
i desetine njih
čijih se imena više i ne sećam.
Obigravaju oko mene.
Smeškaju se.
Kikoću.
Cupkaju.
Veselo poskakuju
tapšući svojim tananim,
belim ručicama
dok im valjuščići pod bradicama
podvriskuju kao...
I opet dan grize svojom nepristojnošću,
provlači se kroz tupe senke lagano,
pada kroz okrilje zvuka
i svlači svoje kitnjaste odore od melema,
onda blago sunce očekivano raste
ali...
Kažu: Danas je tvoj dan.
Srećan ti rođendan!
Pitaju: Koji?
– Ne znam!
Svaki dan je godina.
Plešem s iluzijama
na maloj pozornici istine
i velikoj pozornici laži.
Svaki dan je godina.
Stope...
Zemlja plava, ona plava,
ja plav, nebo plavo...
Rekoh sebi – gledaj pravo!
Da l` nisam hteo,
il` nisam smeo,
možda čak ni želeo...
Tek, oči joj nisam video
i toga...
Od toliko prečiste učenosti-
ti baš nimalo ne znaš voljeti.
Tvoj je svijet prebrzih poroka
ugodna premija nečastivoga.
Sladiš se samouništenjem, pa
nepromišljenim odustajanjem.
Gađaš, kroz pikado smrtnosti-
polomljene, crne, gotičke...