Kamenčići će oživjeti što plivaju po jezeru,
pištati u travi žuti maslačci,
krošnje bilježiti u grudima dah i žiške svjetlosti,
poljima nesmetano juriti u galopu vranci.
Ne sahranjuju...
Jesen joj donosi usamljenost i mir.
Donosi puno knjiga sa sobom,
Njoj na poklon.
Donosi želju da pronađe
Sklonište, zaštitu, oklop.
Pomaže joj da uvidi
Kako je i opalo lišće...
Ruke su gladne zagrljaja
pa ih tješimo najlon-vrećicama,
pokretima u smijeru daljina,
nudimo prazninu za počinak,
posuđujemo drugima...
One su kao i usne
tajanstvene i meke,
ljube zrelošću trešanja
drhte zanosom vjetra
gladne...
Da sam znao da ću te sresti
pripremio bih srce
za taj trenutak
podesio ga na optimizam
da otkucava samo sreću
kojom zrače tvoje oči
ali iza osmeha
punog detinjeg šarma
krije...
G
GDE bi GOLUBOVI
da nema zgrada,
da nije GRADA?
GDE bi da nije streje,
da ih naša ljubav ne GREJE?
GDE GOLUBOVI GUČU,
GOSTOPRIMSTVO
GEORGINE
GARANTUJU,
GRAD GUKANJE GREJE.
Još jedna noć
vuče se
kroz moždane pukotine.
Pitam se - gde sam...
Ne, ne očekujem odgovor,
jer vučem prazne misli
daleka od sebe.
Upakovana u kuću
bez imena i broja
u mestu...
