Ruke su gladne zagrljaja
pa ih tješimo najlon-vrećicama,
pokretima u smijeru daljina,
nudimo prazninu za počinak,
posuđujemo drugima…
One su kao i usne
tajanstvene i meke,
ljube zrelošću trešanja
drhte zanosom vjetra
gladne ljubavi.
Ruke su nježnost svemira
klize,
dodiruju,
pričaju,
priznaju…
Tješe napuštenost vremena
ostavljajući otiske posvuda
u čežnji za dodirom,
snagom zagrljaja.
Ruke su ptice zarobljene
krletkom tijela.
