Udišući vazduh znala sam da postojim.
Zidovi današnjice su me odvojili od prvopostojećeg staništa.
Odlazim putevima na kojima je rasla pšenica.
Gledajući nebo, osećam povetarac na koži...
Kad..
Kad tvoje i moje usne
Jednom postanu prah i
Vjetar opalo lišće
Donese na naš grob
Negdje daleko i neznano
Rodit će se
Neke nove usne
I neko će nekom
Postati ljubavi...
Na plavoj se hartiji
nižu plava slova,
plave reči,
zagonetke,
osmesi.
Na plavom nebu
plave ptice i oblaci,
recituju stihove
plave pesme.
I sve je plavo:
plave misli, plavo oko,
plavi snovi;
plave godine,
trenuci i vekovi.
Plava tajna,
cvetovi,
plava...
Eh,
ko zna dokle li si
ti do sada stigla
odmotavajući
klupko moje sreće.
Kraj je kod mene,
a početak
će se jednog dana
naći u tvojim
rukama.
♠
Da idem za tobom – sada...