U jesen poslednju suzu puštam,
Jedna vrata zatvaram, druga otvaram.
Razbijam čašu od bakra na pragu sreće.
Za minut, biću neko drugi, za dva
samo lik od ponoći...
Evo me
Evo me opet,
Kao ptica od porculana,
Na grani jutra
Visim ispijajući sunce i
Rosom umivam oči
Dok me pjesma slavuja
Umjesto njenih ruku
Izvlači iz
Ružnog sna.
Evo me opet
Isti ...
Svemir ne poznaje "vrijeme"
srce – daljinu
gledam okom
a duša vidi
na vrhu brijega zeleno plavog
praznom rukom sjenu stvaram
da sunce smirim sliku bistrim
otimam daljini lik nestvaran
ne plaču...
Devedeset i neka godina . Čudno neko doba. Doba Kasandre, mirišljavih papirića i prvenstava u košarci na kojima Srbija, tada Jugoslavija, naciji vraća nadu...
Desi se taj neki klik u životu, zbog kojeg počneš da preispituješ sve.
Nekoliko običnih, iskrenih i nadasve neočekivanih redova promene ti snove začas. Probude...
Udruženje pesnika Srpskog zavičajnog kluba ''Sloga'' Subotica, bilo je domaćin 27. Međunarodnog festivala poezije i pesnika. Na konkursu je učestvovalo preko 1000 pesnika iz...
Hvata me, iznenada, u prividnoj
Zagušljivosti samoće anonimne,
U haosu, harmoniji (ne)skladnoj,
Sputanosti čežnje razuzdane.
Rađa se, u trenu (ko naslutiti može
K o l i k o b...
Sugerirajući raspad jezgre platonskih uvjerenja
Uspostavljam kontakt pesimističnih izljeva bjesomučne ljubavi,
Poantom nedotaknutih vodilja.
Dok se presveti mizantropi budu uvlačili u pore lovorika
Pronaći će oskvrnjene hramove posrebrenih...
Tu?
Odmah iza ćoška?
Na pragu daljine?
Tamo, gde moje srce ne vidi?
♠
Mišljah tako nekada davno
dok si me posmatrala sa police
svojim krupnim, dubokim očima...
♠
Ronio sam u njih,...