Kroz osmeh,
skupljam kamenčiće
nekog
prošlog vremena,
pogledom premoštavam
razdaljine
i verujem,
vratiću se
jednog dana...
Kada,
gde
i kome?
To više nije važno ni meni,
a ni njima.
Sutra je novi dan
nadanja.
Dobro ti jutro,
Sunce je u meni...
Izenadi me kada se najmanje nadam u sreću,
iznenadi me, zalij me kao saksiju viseću.
Saksiju bez biljke, bez života, bez cveta,
saksiju toliko željnu lepote sveta.
Da...
Odmotala sam
klupče
naše ljubavi.
U paklu suza
svezala u čvor
početak i kraj .
Ležim u postelji .
Obukla
viktorijansku
spavaćicu...
Umorna i blijeda
pletem džemper
za tvoje srce...