Kroz prozor,
sasvim nežno
sunčevi zraci
miluju mi trepavice.
Osećam, tvoja ruka
još uvek je prebačena
preko moga struka.
Slušam kako dišeš.
Usne razvučem u osmeh,
a rukom se dodirnem
u predelu srca,
da proverim...
Opet odlaziš,
kroz maglu
sečeš vreme
i ostavljaš
me nepročitanu.
Ne zovem te,
idi,
umem čekati.
Sećanjem prolaznost
sam zatočila
tu negde
u dubini mene
tik uz tebe.
Pa re...rekla si da umeš, uf...
d-da upravljaš... helik... -hopterom!?
Procedih to dok se pitam kako da ti se
pridržim za mila ramena (ispod te kacige
koja...
Ne umem
ja
umereno da volim,
kad mi u grudima
rastu bulke!
I neću
da grčim prste!
Pustiću…
večeras…
nek’ stihovima vezu
ime Tvoje…
Nek’ se rumeni
pesma!
A kad svenu…
Pustiću…
na vetrometini
osećanja
neka
olujni vetrovi
mrse mi kosu…
a gromovi sprže
svako...