fbpx
spot_img

Marijana Maja Babović: ***

Neka ti Beograđanke
cijepaju i majice
i dijagnoze
od kojih se bježi od sebe i života,
ja cijepam fotografije
i svaku spomenarsku zaklevu
u kojoj si bio prijestonica
i svijet u svijetu.
Tamo gdje je počeo tvoj početak
završio se naš kraj,
epohalno,
u tišini i bezvučju,
kako, uostalom,
ceremonija sahrane i predviđa.
Saga višegodišnjeg ratovanja
uvijek završi primirjem
ali i velikim žrtvama.
U krvi do koljena,
vježbam za Raj
jer pakao je odavno tu.

Neka ti zanosne konkubine
ujedu strahove
i osvijetle puteve.
Kaži im kako sam dozlaboga loša
i kako sam previše voljela
da bih ti bila dobra.
Ja brišem prašinu
sa mjesta gdje si me
tako slatko ljubio,
a tako bezobzirno ujeo za dušu.
Sva 32 zuba iz vilice
daju se prebrojati
i još me zabole iluzije
o koje se sapletem
kada mi padneš na pamet.

Prošli su dani vjerovanja
da je vječnost izmišljena za nas dvoje.
Nadala sam se
da ćeš se dati urazumiti
ali ugazili smo u mrak
i ljubav se objesila
od sramote.
Ne hajem da li ćeš ikada shvatiti,
ne zaista,
jer sada sam ja shvatila
da sam previše voljela
da bih bila dobra.

Marijana Maja Babović
Rođena je 13. septembra 1996. godine u Podgorici, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Student je na katedri francuskog jezika i književnosti, na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Pjesme „Pjesma tati“ i „Uspavanka zlatnog dječaka“ zastupljene su u međunarodnoj zbirci „Rijeka stihova“, kao i „Ljepša pjesma“, „Magličasta pjesma“, „Anđelu“, „Očeva pjesma“ i „Slovo o majci“ u zbirci „Snovi sjećanja“. Autor je zbirke "Igre ćutanja". Živi i radi u Podgorici.