fbpx
spot_img

Marko Stanojević: Umirati

UMIRATI

Život je patnja utkana u vetar,
rekvijem koji odzvanja
u ovom proticanju umiranja kroz tminu
koja raspaljuje vatru samoće,
da čoveka sagorI do vlastitog bića.
jer postojanje je držati pepeo u rukama,
taj posmrtni ostatak sive boje
koji je sunce;

Umirati… Treba umirati
kao vreme koje protiče
od noći do svitanja

Umirati do tišne, prostora
koji pojavljuje slobodu,
do krila u sebi. do ptice…

Umirati do krvi duše- do suza,
do plača, tog pitomog zova suštine,
umirati do ljubavi, do sebe
koji se radjaš,
do Smrti
koja je očevidac života…

Marko Stanojević
Marko Stanojević
Rođen u Negotinu 02.03.1992. Objavio svoju prvu zbirku poezije u septembru 2016. godine “Na vetru ljubavi i tuge", čiji je recezent Matija Bećković. Dobitnik nagrade za najeteričniju poeziju na manifestaciji “Orfej na Dunavu” 2016. Ostvario saradnju sa glumcima koji su govorili njegovu poeziju.