Najpularnije online druženje i takmičenje pjesnika u regionu je završeno. Mili Dueli su izabrali svog Najmilijeg za ovu sezonu. Riječ je o Anti Jezerčiću. No, pored njega, još 89 pjesnika iz regiona je imalo priliku da učestvuje u ovoj sezoni. Jedna od njih je i Vesna koja je u konačnom plasmanu završila četvrta i koja je dobitnica priznanja za Najmilijeg druga. Ovo je njena priča.
VESNA ANDREJIĆ MIŠKOVIĆ
***
Obično sam zbunjena kad trebam početi s pisanjem. Tako i sada razmišljam kako pronaći prave riječi i kako vam dočarati sve ove moje emocije koje su preplavile ne samo mene, nego i ljude koji su prisutni u mom životu. Svima nama su poezija i prijateljstvo glavne niti koje nas spajaju. Slažem se da se čovjek s njom rodi ili ne rodi… Eto, ja sam imala sreću da sam je dobila rođenjem a kasnije čovjek uči i nadograđuje se.Prvu pjesmu sam napisala iz dječijeg revolta, malo je smiješno ali to je moja priča… Kasnije sam pisala, ali onako za sebe… Onda su me neka životna događanja odvojila od poezije. Tinjala je ona, doduše, u meni godinama, dok se nije poput erupcije razlila u jesen, prije dvije godine. Od tada mi je doslovno promijenila život. U njega su počeli ulaziti ljudi vezani uz poeziju, koji je pišu i koji je žive. Vjerujte, sada i ja živim poeziju u pravom smislu te riječi. Neopisiv osjećaj! Neopisivo ispunjenje cijelog mog bića! Pjesme su se nizale jedna za drugom, a ja sam bila neopisivo sretna… za godinu i pol dana nastala je i moja zbirka „U SOBI ZRCALA“ na koju sam jako ponosna. Da se vratim Mili Duelima.
Prije godinu dana sam se prijavila za učešće, alii kako nije održano, ja sam posve na to zaboravila, dok me nije Nermin podsjetio na to. Prihvatila sam izazov, ali uopće nisam znala pravila i zaista nisam bila svijesna šta me čeka. Nisam čak bila načisto ni koju pjesmu poslati…Uvijek dilema za dilemom!
Ovakva nespremna i pomalo smotana krenula sam naprijed, pa dokle dođem, ali moje samopouzdanje je dosta krhko i očekivala sam da ću ispasti i prije nego i krenem. Tu sada nastupa osoba koja mi je otvorila vrata do finala. Danja Gašpar Đokić je u meni, to jeste, mojoj pjesmi „TRAČNICE“ osjetila poeziju koju nisu ostali članovi žirija tada doživjeli na njen način. Džokerom me vratila u igru i na tome sam joj jako zahvalna. Od tada se sve za mene odvijalo brzo i nestvarno.
Neću spominjati nervozu i grickanje mrkve po dvadeset četiri sata dok je glasanje trajalo. To ću stvarno zaboraviti. Paralelno uz natjecanje sam držala (još držim) strogu dijetu iz zdravstvenih razloga, pa je to bio dodatni stres… Ali, na kraju duela mislim da se jedina mogu pohvaliti da sam smršavila sedamnaest kilograma. Kruna svega je moje četvrto mjesto i moja neopisiva sreća zbog toga. Još veća sreća je nastupila kada sam dobila priznanje NAJMILIJA DRUGARICA. To je velika čast, jer sam osjetila da mi prijatelji uzvraćaju ljubavlju i poštovanjem koje i ja za njih sve osjećam.
Na samom kraju bih se stvarno zahvalila našem Nerminu (trebalo me moći trpjeti ), našem žiriju ( Danji, Enei, Anđeli, Zdravku i Simi ), također i internacionalnom žiriju jer sam dobila pozitivne kritike i od njih. I na kraju svim mojim divnim i krasnim prijateljima koji su bili svo vrijeme uz mene. Preporučila bih svima da se eprijav naredne godine u Mili Duele, jer su me oplemenila (za mene nova iskustva ). Sada imam jasniju viziju i putokaz na svom životnom putu koji je obasjan jasnom svjetlošću poezije. Do novih Mili Duela svima želim puno sreće i puno divnih stihova ! Živjeli !
