Odletim li, pod nebeski svod
gdje ne iščezava srce
i prestanem biti rob
riječi što bezglavo štrče,
zamuknu li urnebesni naleti
il’ zajecaju neke druge kiše oblaci,
znao bi, noću ne lete ptice grabljivice,
šta su nježni protesti zvijezda i koraci.
Kletva u samo jedno ime
istodobno je kockanje s životom,
tek mir i čin prividan u trenu
bjekstvo pred suncem i ljepotom.
Odletim li,
oslobodim ogrtača od šapata
oteto parče duše bi se ponovo rodilo
daleko od svijeta nerealna.
Odletim li,
možda i da budem?
Čovjek u dvije kože,
živjeti ne može.
(2015)
