fbpx
spot_img

Nešto lepo – Dragan Musić (Izviđački odred „Čiča Janko“ – Perlez)

Imam tu čast i zadovoljstvo da Vam predstavim Musić Dragana, Starešinu izviđačkog Odreda „Čiča Janko“ iz Perleza.

 

Foto: Dragan Musić

Kao član izviđačke organizacije naučio je da su izviđači tim, da do cilja mogu samo zajedno, da je to organizacija koja osobe različitih karaktera i shvatanja stapa u samo jednu reč – DRUGARSTVO. Kao izviđač stekao je puno prijatelja za ceo život, doživeo neke od najlepših trenutaka u životu, naučio da bude deo tima, naučio da sasluša druge čak i kada mu nije po volji.

Naučio je da bude i drug i neko ko će svojim ponašanjem motivisati mlade ljude da za koju godinu oni brinu o najmlađima, a da on kao stariji član bude podrška za sve što budu radili i neko ko će im dati pravi savet.

 

Da li biste mogli da predstavite izviđačku organizaciju i njen delokrug rada mladima, a starije podsetite na vreme kada su oni bili članovi izviđačke organizacije?

 

Savez izviđača Srbije je dobrovoljna samostalna, nepolitička, društvena i vaspitna organizacija dece, omladine i odraslih.

Izviđaštvo u Srbiji ima tradiciju dugu više od jednog veka. Svega četiri godine nakon osnivanja Svetskog skautskog pokreta 1907. godine u Londonu, engleski general Baden Pauel, je za omladinu organizovao prvi kamp. U svojoj knjizi “ Izviđaštvo za dečake“, dao je smernice za život u prirodi i odredio i opisao cilj organizacije: vaspitanje i osposobljavanje svestrano razvijene pozitivne ličnosti. Ocem izviđaštva u Srbiji smatra se dr Miloš Đ. Popović koji je u maju 1911. godine u Beogradu osnovao prvu izviđačku četu, po ugledu na skautski pokret u Engleskoj, koji je do tada već dobio sledbenike i u drugim evropskim zemljama. Taj događaj smatra se začetkom izviđačke organizacije u Srbiji, koja se nakon toga pa sve do danas razvijala i napredovala.

Već sledeće, 1912. godine, 6. maja, u Kragujevcu je održan kongres, na kome je doneta odluka o osnivanju prve izviđačke organizacije, sa idejom da edukuje i vaspitava decu i mlade usađujući im pozitivan sistem vrednosti i da kod njih razvija svest o zdravim životnim navikama i važnosti očuvanja životne sredine. Nakon toga, izviđaštvo u Srbiji bivalo je sve popularnije i pokretu se pridruživao sve veći broj mladih. Do 1929. godine, pokret je porastao na čak 10 000 članova širom tadašnje Jugoslavije i dobio ime „Savez izvidnika Kraljevine Jugoslavije“.

Nakon Drugog svetskog rata, za vreme koga je organizacija morala privremeno prestati sa radom, tokom 1950. i 1951. godine, širom Srbije obnavljane su postojeće i stvarane nove izviđačke čete. Već 1952. godine (16. novembra) ponovo je formiran Savez, ovoga puta pod nazivom „Savez izvidnika i planinki Narodne Republike Srbije“. Godine 1959. naziv je preimenovan u „Savez izviđača Srbije“ – ime koje nosi sve do danas. Za sve to vreme izviđaštvo u Srbiji se razvijalo, okupljalo veliki broj dece i mladih i bilo prepoznato kao organizacija od velikog značaja za vaspitanje i obrazovanje dece i mladih.

Tokom nešto više od sto godina postojanja i rada Saveza održano je devet Smotri Saveza izviđača Srbije (Novi Sad, Velika Plana, Svilajnac, Lapovo i Batočina, Krupanj, Divčibare, Zrenjanin, Niš, Šabac i Bela Crkva) na kojima je učestvovalo preko 20 hiljada izviđača i planinki. Članovi su učestvovali i na velikom broju međunarodnih kampova, kao i smotri organizovanih od strane evropske i svetske izviđačke organizacije.

Šta Savez izviđača čini vrednim pažnje?

Veličina Saveza izviđača Srbije ne ogleda se samo u broju članova, već se broji milionima dana provedenih na izletima, taborima, zimovanjima, milionima sati posvećenih društveno korisnim i volonterskim aktivnostima, svakodnevnim sprovođenjem programa, vaspitavanjem dece i mladih kako bi postali korisni građani i vredni ljudi. Na šumskim školama obučeno je preko 5 hiljada izviđačkih vođa, a kroz organizaciju je do sada prošlo oko 2 miliona mladih ljudi od kojih je većina stasala u samosvesne i društveno aktivne građane, koji preuzimaju inicijativu i aktivno se uključuju u rad svojih zajednica, radeći na njihovom razvijanju i unapređivanju.

Kada je osnovan odred izviđača „Čiča Janko“ iz Perleza?

Odred izviđača „ ČIČA JANKO„ iz Perleza je osnovan 17.marta 1957.god. osnivač i prvi starešina je bio Mijatov Zlatomir, zvani Bata. Od tada do današnjeg dana odred je radio bez prekida u kontinutetu 61.god. U zadnjih deset godina mi smo jedini odred u Srednjebanatskom Okrugu. Zato smo pokrenuli inicijativu i započeli rad sa poletaracima u Farkaždinu 2015, Ečki 2016, i od ove godine u Idvoru .

Kako danas izgledaju izviđačke uniforme u odnosu na nekadašnje? Zašto se razlikuju marame?

Danas su izviđačke košulje tamno zelene, a nekad su bile sivo maslinaste, tj vojničke. A za brđane košulje su sada, boje peska. Marame su različite jer svaki odred ima svoju boju marame i šaru na njoj. Mogu i da u okviru Odreda marame budu različite, poletarci, mlađi izviđači i brđani.

U kojim sve veštinama postoje izviđačka takmičenja i kojih sve rangova?

Najmlađi članovi naše organizacije od 7 do 11 god. se ogledaju u poligonima spretnosti, poznavanju putnim znacima, vezivanju čvorova, poznavanju izviđačke organizacije, dešifrovanju poruka, paljenju vatre i dr. disciplina. Mlađi izviđači (11 do 15 god) i stariji  (15 do 18 god) se nadmeću u topografiji, rešavanju zadataka na topografskoj karti, kretanju pomoću karte i busole, crtanju topografskih crteža (skica, kroki, skica dela puta, prolazak kroz minsko polje). U slanju poruke signalizacijom pomoću semafora i Morzeove azbuke, brzom podizanju i spuštanju šatora, spremanju večere i konačišta, kulturnom zabavnom programu uz logorsku vatru, pružanju prve pomoći. Postoji i Olimpijada za mlađe i starije izviđače koja se ogleda u fizičkoj spretnosti. Postoje Pokrajinska, Savezna kao i Međunarodna takmičenja.

Koliko godina ste izviđač i kako je tekao Vaš put u samoj organizaciji?

Član sam od 1973. god, u prevodu 45 god. Postao sam poletarac te daleke 1973. kao učenik trećeg razreda, da bi od petog razreda bio mlađi izviđač i sa svojom ekipom učestovao na regionalnim, opštinskim i pokrajinskim takmičenjima. Nakon nekoliko godina putovanja i takmičenja, ekipa se razilazi zbog daljeg školovanja ostalih članova. Tada nastavljam sam da radim i pripremam mlađe članove za predstojeća takmičenja u orijentaciji i topografiji. Zbog služenja vojnog roka 1983/84 nisam bio aktivan, da bi od oktobra ’84 nakon povratka iz JNA postao načelnik Odreda, pored mlađih izviđača preuzimam rad i sa poletarcima, sa kojima i danas radim. Na godišnjoj tridesetoj jubilarnoj skupštini(1987.god), izabran sam za starešinu Odreda, ovu funkciju obavljam punih 31. god bez prestanka.

Foto: Dragan Musić

Danas, četrdesetak godina kasnije, ja sam na toj poziciji da brinem o deci. Nekada sam jako interesantan, nekada neko ko zanoveta previše, ali pre svega ja sam neko ko je sa njima proveo i provodi najlepši deo svoje i njihove mladosti.

Koliko članova broji izviđački odred Čiča Janko- Perlez? I gde ste se poslednjih godina takmičili?

Odred trenutno broji oko 70 članova u kategoriji poletaraca i mlađih izviđača. Sastavljeni iz 4 čete Perlez, Farkaždin, Ečka i Idvor. Protekle tri godine imali smo preko 35 takmičenja, i nije bilo takmičenja a da smo došli bez pehara tj. bez plasmana, time su naši članovi dokazali da uspesi nisu slučajni i povremeni i da su dostojno predstavljali Odred i dali sve od sebe. Odred je putovao i takmičio se u Nišu, Osjeku, Šidu, Kikindi, Subotici, Čurugu, Temerinu, Beogradu, Novom Sadu, Bečeju, Sremskim Karlovcima, Starčevu, Sremskoj Kamenici, Mramorku, Temerinu, Bg-Voždovcu.

Foto: Dragan Musić

Zašto je važno biti izviđač?

Programom su obuhvaćene ne samo veštine koje ističu pojedinca, već i koje neguju timski rad koji je u savremenom društvu od izuzetnog značaja. Pored toga, kroz članstvo u izviđačkoj organizaciji deca i mladi stiču veštine koje, kada za to dođe vreme, podstiču njihovo puno angažovanje na radnom mestu, tj. deca i mladi stiču između ostalog veštine rada u multikulturalnom društvu, komunikacione i prezentacione, organizacione veštine.

Ponosni smo što kod pojedinaca razvijamo vrednosti poput odgovornosti prema sebi i drugima, ljubav prema prirodi, vaspitanje, razvoj i stalno obrazovanje, ali i vrednostima koje neguje izviđaštvo kao pokret i Savez izviđača Srbije kao organizacija, doborovoljnost, integritet, poštovanje i tolerancija, briga, vrednovanje i saradnja. Mladost koja je energija svakog drustva, svakako naš je ponos.

Vaspitanje dece i omladine je nemerljivo iskustvo. Vaspitavajući decu kroz sistem rada u malim grupama, vršnjačku edukaciju i učenje kroz rad i mi sami se nadograđujemo, tako da je krajnji rezultat omasovljenje organizacije u kojoj odrastaju zdravi ljudi, koji kao ostvareni pojedinci stvaraju bolji svet!

Foto: Dragan Musić

Najteže je bilo doći do medija, a samim tim i do većeg broja ljudi kojima bi mogli da predstavimo Program naše organizacije i da na trenutak objasnimo “šta to izviđači izviđaju” .

 Razlika između izviđača i Skauta?

Organizacija koju mi zovemo izviđači, a ceo svet Skautima. Organizacija je stara i kod nas a i u svetu. Ime su joj promenili neki svesni elementi. Organizacija je veoma dobra sa dobrim namerama i treba joj pomoći da se proširi sa svojim osnovnim načelom – boravkom u prirodi. Skauti nemaju toliko takmičenja u orijentaciji kao kod nas, više se zasnivaju na izletima, kampovima i smotrama. Imaju uniforme, marame i kačkete svojih saveza.

Šta biste poručili čitaocima Pokazivača, mladima ali i onima koji su ostali večno mladi u srcu?

Rađamo se, živimo i na kraju umiremo. Bitno je da u toku svog života radimo ono što volimo, imamo ljude kojima značimo i koji nam znače, budemo ponosni na to što jesmo i na to što radimo.

Foto: Dragan Musić

 

Priredila: Helena Himel

.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Helena Himel
Helena Himel
„Čovek samo srcem dobro vidi" - Antoan de Sent Egziperi