Jednom čovjek živi,
Jednom ga smrt stiže,
Ali se samo rijetki iznova rađaju.
U tuđim mislima.
U tuđim idejama.
U tuđim molitvama.
U tuđim grijesima.
Tuđoj slavi i propasti.
Tuđoj sreći i nesreći.
Rađaju se kroz svoja djela.
Rađaju se svakog dana i kroz njih žive.
Marsel, Marsel,
Oči ti mirišu na limun.
Govorile su radosti i tugu,
Govorile su život i ljubav.
Marsel, Marsel,
Pokreti su tvoji oslikali vazduh,
Iz vazduha smo udahnuli tvoje strahove,
Tvoje želje,
Tvoje hrabrosti,
I tvoju toplinu.
Pokreti su tvoji ispisali
stihove u vazduhu,
Iz vazduha smo udahnuli
Tvoju umjetnost ćutanja.
Marsel, Marsel,
Čuješ li pjesmu anđela
Koje si iz logora spasio,
Oslobodio,
Novi život poklonio.
Danas ti ime slave.
Danas te u tišini traže,
Jer ćutao si, dobra dušo,
Ali su tvoja djela govorila,
Kroz hiljade nasmijanih lica,
Kroz hiljade radosnih srca.
Marsel, Marsel,
Osmjeh ti se u radost pretvorio.
U najmekši dodir.
Svaki se tvoj pokret istopio
U najslađe suze.
Svaki tvoj pogled u
Srcima je procvao.
Ćutanjem si kazao više
Od onih koji su vikali.
Ćutanjem si sjekao sive oblake
Na tanke kriške marcipana.
Ćutanjem si umjetnost stvorio.
Marsel, Marsel,
Oči ti mirišu na limun.
Jednom čovjek živi,
Jednom ga smrt stiže,
Ali se samo rijetki iznova rađaju.
U tuđim pričama.
U tuđim pjesmama.
U tuđim notama.
Rađaju se i žive
U najljepšoj dječjoj igri,
U najljepšim dječjim snovima.
U najvećim djelima pisaca.
U najvećim djelima velikih ljudi.
Marsel, Marsel,
Visoko podigni ruke,
Ali ne u znak predaje.
Već u ime novog života,
U znak pobjede.
Visoko podigni lice,
U znak ponosa i časti,
U znak herojskih podviga svojih.
Visoko podigni ruke,
U znak pozdrava.
Marsel, Marsel,
Oči ti mirišu na limun.
Jednom čovjek živi,
Jednom ga smrt stiže,
Ali se samo rijetki iznova rađaju.
Marsel, Marsel,
Visoko podigni ruke.
Odavde mašu ti stihovi slobode.
Od lica bijela u svjetlost se pretvori.
Od suza u očima u radost se pretvori.
Marsel, Marsel,
Ja ne znam ko noćas koga mrzi,
Al’ znam da si nas ti volio.
I znam ko noćas tebe voli.
I ja sad dižem ruke visoko,
Grabim oblake od marcipana,
A ti ćutiš i dalje,
Ćutiš dok tvoja djela govore.
Marsel, Marsel.
