fbpx
spot_img

Saša Mićković: Jutro u Parizu

Vatrozarno sunce lakoletno sklizne,
i obale Sene mekan zračak lizne,
kojoj voda šušteć sazda blagi trepet,
dok se ptica začu kriloviti lepet!

Zorje u Parizu… neka blaga jeza,
od leposti julske žarnu dušu sveza,
za tankaste krošnje svetlogornog grada,
a zlatasti prašak po Versaju pada!

Rasuše se potom iskre sa nebesa,
to anđeo plamni s halje smaragd stresa,
pa iz koušljice izroni mlad danak,

javu umu budi – zameće lak sanak.
Sav u koloritu Pariz tad zablista,
velelepno sazdan kretom Božjeg kista!

Pariz, 25.07.2014.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Mićković Saša
Mićković Sašahttp://sasamickovicpoezija.weebly.com/
Saša Mićković je pesnik, objavio je sledeće knjige: Jastreb u oluji, Božanska Srbija, Račanski svitak, Duhovna zarenja, Špil soneta, Uspavanka za dušu. Pesme objavljuje u časopisima: Književne novine, Trag, Prolom, Svitak, Brankovina, Bdenje, Diogen, Književne vertikale, Književni pregled, Sizif, Zvezdani kolodvor, Koreni - list Srba iz rasejanja, Ljudi govore (Toronto), Bosanska vila, Srpska vila, Majdan, Naslijeđe, Sretanja, Slovoslovlje, Voštanice, Jesenjin, Riječ, Jež, Etna, Nosorog, Šipak, Avlija magazin, uvršten je u leksikon Srpski pisci u rasejanju 1914-2014 i dr. Član je Književnog kluba "Branko Ćopić" iz Beograda. Dobitnik je nagrada: Pesnička hrisovulja, Srpske duhovne akademije (2016) i Godišnja nagrada opštine Rača (2016).