fbpx
spot_img

Saša Mićković – Pesma o nastanku frule (Bori Dugiću)

PAN SIRINGA I FRULA
 
             Frulomaestru Bori DugićuSasa Mickovic
 
I
Vremena pradavna ne pamti ni Sfinga,
Grčka beše gnezdo bogova i čuda…
Tad Pan polučovek i nimfa Siringa,
Zaplesaše sudbu ljubozovnog bluda!
Bez ljudske lepote, grotesknoga lika,
Panu ljubav posta jeziva i strana.
Bog poljana, šuma, panike i krika,
Rodi ga Driopa, sa sijaset mana!
Ismevan od drugih bogova i bića,
Beži u divljinu arkadijske šume.
Od Olimpa dalek, nimfi, anđelića,
Nit ga Hermes voli – niti Zevs razume.
Kozje zadnje noge, rep i ljudska glava,
Od njega potiču bes, panika, strava!
II
Zgledan u Siringu, čednost i obline,
Pan zaželi njenu ljubav, strast i negu,
Ali mesto tela, nimfine vreline –
Ruga mu se Ona pri strahotnom begu…
Uplašena nimfa zadnjim zrnom snage,
Ne davši mu ljubav u mahnitom trku,
Skriva devičanske belo-grudi nage,
Prezirući Pana – tu pojavu mrku!
Stigavši pred Ladon, arkadijsku reku
I nemavši kuda pred Panom da beži,
Radije bi hadske vatre da je peku,
Nego da sa njime sred oblaka leži.
Tad je sestre nimfe stvoriše u trsku,
Da ne ljubi Pana i rugobu mrsku!
 
III
Kasno je Pan stigo do obale travne,
Jer već se Siringa kao trska njiše.
Zatim Bog odluči da jade ljubavne,
Frulosvirom zavek ko tugu ispiše!
Isekavši trsku britkosevnim rezom,
Sastavlja deliće u zvonku PraFrulu
I muziku rasu melodičnim vezom,
Da probudi svoju Siringu usnulu!
Od tada se Grčkom, Arkadijom vrlom,
Sviropev talasa i Olimpom zvoni.
Opčinjeni ljudi i bogovi frulom,
udahnjuju svirkom himnu vasioni.
A Pan i Siringa od strasti do straha,
Muzikom iz trske bude se iz praha!
Rača, 09.09.2016.
Siringa je obitavala u reci Ladon (severna Arkadija, Grčka). Narugala se bogu Panu, koji je progonio, a bio je polučovek, ružnog izgleda, nalik jarcu. Ne želeći da mu uzvrati ljubav trčala je do reke Ladon. Nemajući više gde da pobegne zamolila je svoje vodene sestre nimfe da je preobraze u trsku. Došavši do reke, umesto očekivane Siringe, Pan ne nađe ništa osim trske. Od tuge doboko uzdahnu, a lagani vetar pronjiha trsku i zasvira tužnu melodiju. Opčinjen lepotom zvuka, od trske rezličitih dužina Pan je napravio sviralu koju je po svojoj voljenoj nimfi nazvao siringa (Panova frula).
 
* Pan – bog pastira, njiva, šuma, polja, ljubitelj muzike. Sin nimfe Driope i boga Hermesa. Pan se rodio s kozjim nogama, rogovima i bradom. Od njegovog imena je nastala panika.
* Siringa – kći rečnog boga Ladona, poznata po svojoj čednosti i devičanstvu. Morala je ostati devica, jer je Artemidina prijateljica.
Mićković Saša
Mićković Sašahttp://sasamickovicpoezija.weebly.com/
Saša Mićković je pesnik, objavio je sledeće knjige: Jastreb u oluji, Božanska Srbija, Račanski svitak, Duhovna zarenja, Špil soneta, Uspavanka za dušu. Pesme objavljuje u časopisima: Književne novine, Trag, Prolom, Svitak, Brankovina, Bdenje, Diogen, Književne vertikale, Književni pregled, Sizif, Zvezdani kolodvor, Koreni - list Srba iz rasejanja, Ljudi govore (Toronto), Bosanska vila, Srpska vila, Majdan, Naslijeđe, Sretanja, Slovoslovlje, Voštanice, Jesenjin, Riječ, Jež, Etna, Nosorog, Šipak, Avlija magazin, uvršten je u leksikon Srpski pisci u rasejanju 1914-2014 i dr. Član je Književnog kluba "Branko Ćopić" iz Beograda. Dobitnik je nagrada: Pesnička hrisovulja, Srpske duhovne akademije (2016) i Godišnja nagrada opštine Rača (2016).