fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Slikar

Foto: Labud N. Lončar

Opisaću svaki detalj
tvog tela kao da te slikam
bojama čežnje gole.
Hoću da traješ i posle nas
jer to tvoja ljubav zaslužuje.
Jer lepota ne sme da mine
ni da se raspe ko vuna
topole niz senokose duge.
Hoću da ostane tvoj glas
ispod mesečine
i da prsne kao struna
od moje tuge
koja se do kasno u noć
sa zvezdama udružuje.
Hoću da ostane trag
Tvoje noge bose
kad moja nežnost zaspe
i vaskrsne iz pesme
od sećanja da sam
ti bio šašavo drag.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.