spot_img

Vanja Parača: Bluz bluda

Na kraju dana svlačim oblake
i oklope duše
po kojoj rastu mahovine.
Odavno sam je rasula putem besmrti,
a prokletnica, još je živa.

Pitala sam kako se ćuti,
nije mi u genima
urezan putokaz
bez slova, ni bez bluza.

Bludim riječima koje sklapa
oronulo lišće, a vješto ga kriješ.
Znam da ljubav trune,
kad trnci zaposjednu biće,
a ti mirišeš rane,
koje sad ne postoje.

Takvi su tananiji od rose,
kad za sutonom zaplače.
Ne drži tebe mjesto, ljubavi,
iako misliš da nebo
u tvojim očima ćuti.

Istina je da čekaš iluziju,
ako još korakom diše.

Vanja Parača
Vanja Parača
Vanja Parača, rođena je 1996. godine na Cetinju, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Osnovne i master studije biologije, završila je na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Po primarnoj vokaciji, kao ornitolog, veliki je zaljubljenik u ptice. Za taj intenzitet ljubavi prema prirodi, koji se graniči sa čudom, kaže da samo nauka nije dovoljna. Tokom godina je postepeno osluškivala i istraživala svoje unutrašnje Ja, tako da se trenutno njen životni put više kreće ka umjetnosti, po kojoj i oblikuje svoju stvarnost, kao i odnos prema svijetu. Do sad je objavila dvije zbirke poezije, „Svrhom sudbine“(2018) i „(Bes)kraj zalutalog bluza“ (2022). Njena poezija je objavljivana u raznim časopisima, na portalima “Nekazano”, “Montenegrina“ “Suština Poetike”, “Art Mozaik”, “Književnost Uživo” i drugim, a zastupljena je i u mnogim zbornicima i antologijama. Njena ljubav prema pisanoj riječi, ispoljena kao pasivna borba protiv sivila savremenog društva. Kaže da suštinu svakog od nas kroje samo istrajnost, sudbina i želja. Živi i radi u Beogradu.